24. ožujka

24. ožujka, 2013. u kategoriji Ožujak

1904. – Policija je imala pune ruke posla s nadziranjem lokalne mularije koja ima novu zabavu: penjanje na tramvaj dok stoji te, u trenutku pokretanja, iskakanje ispred vagona, kao i, najopasnije od svega, podmetanje kamenja na tračnice. Jučer je vožnja tramvajem bila nešto posebno: u prodaju je stavljeno 7.800 karata. (MARCELLO BOGNERI)

1909. – Novoustrojeno društvo “Hrvatska omladina” u Puli preuzela je lijepu ideju da širi hrvatski jezik i da mladiće skuplja u jedan skup. Društvo je već ustrojeno, ali žalosno je od nekih odbornika što se uopće ne interesiraju za društvo. Znamo, da već nije bilo cijela dva mjeseca odborskog sijela, premda u štatutima stoji da se moraju odborska sijela držati najmanje tri puta na mjesec. Sazvana su bila dva odborska sijela, ali na žalost došla su samo tri ili četiri odbornika. Umoljava se zato upravni odbor da se malo više skrbi za razvoj cijelog društva. (OMNIBUS)

1925. – Upute za naše domaćice. Ako želiš prirediti kobasice od sira, drži se ovog savjeta: Uzmi tanjur svježeg sira. Procijedi ga kroz sito u zdjelu. U tu zdjelu metni komad maslaca (putra) i izmiješaj ga sa tri cijela jaja, dodaj 4 žlice finog pšeničnog brašna, soli i sve to dobro smiješaj. Na dasku pospi brašna, metni na to ovako spremljen sir i iz njega načini poput palca velike i debele kobasičice. Ove sada umoči u tučena jaja, poslije posipaj s mrvicama (prezlama) te ih isprži na vrućoj masti. Lijepo ih položi na tanjur koji uresi s prženim, zelenim peršinom. (NARODNI GOSPODAR)

1927. – Uskrs. Danas, na Veliki Četvrtak, umukla su zvona, s oltara su skinuti svi nakiti, samo u jednom kutiću potamnjele crkve titra svjetlo: na grobu u koji će se još danas položiti sveto Tijelo Isusovo. Crkvom odjekuje plač Jeremije proroka: najuzvišenija pjesma jadikovka. Grijeh i opačina bili su zavladali i u Jeruzalemu i drugdje u svijetu. No, Bog posla na svijet svoga Jednorodjenog sina da čovječanstvo očisti od grijeha i da ga spase. A ljudi? Na prevaru ga uhvatiše, svezaše i razapeše na drvo križa. Spomen na njegovu muku slavi crkva. (ISTARSKA RIJEČ)

1970. – Ke čitaonica! Šapuće se da se u čitaonici u Vižinadi, skoro jedinom mjestu za okupljanje mještana, događaju u najmanju ruku čudne stvari. Umjesto za čitanje i gledanje televizijskog programa, čitaonica izgleda mnogo više služi za briškulanje, a i neke manje bezazlene kartaške igre. Upravo je i to razlog da radno vrijeme čitaonice varira. I tako, dok se šapuće, bilo bi zgodno da odgovorne osobe za rad čitaonice sasvim glasno kažu o čemu se radi i uvedu red u njoj. (GLAS ISTRE)

Arhiva