1895. – Postavljeno je na scenu djelo poštovanog maestra Antonia Smareglie “Nozze Istriane” što samo potvrđuje slavu kompozotira ne samo kao glazbenika već i opernog skladatelja od velikog značaja. (MARCELLO BOGNERI)
1908. – Sjajna pobjeda “Narodne radničke organizacije” u Puli. “Narodna radnička organizacija” napreduje orijaškimi koraci, a s njome napreduje svist radnika i očuvanje od takozvanih socijalista. Krasne plodove vidimo u jučer dovršenim izborima delegata za bolesničku blagajnu radnika u arsenalu. Kako je poznato radnici biraju 150 delegata, a mornarica ih imenuje 50, ukupno dakle 200. Tih 200 delegati izabiru 9 odbornika, a mornarica imenuje predsjedika i dva nadzornika. Uza svu agitaciju, uza sav terorizam, uza sve nepodobštine socijalista pobjedio je naš svjestan radnik te izabrao 125 delegata, a socijalistima pustio samo 25! Dočim do sada su sve “dobivali” socijalisti! Jer naš puk nije bio organiziran. Liepi dokaz protivničkog fanatizma dali su nam prigodom izbora novog liječnika za bolest. blagajnu kad su nam silom htjeli narinuti talijana koji ne pozna naš jezik. Nego vremena se mijenjaju i za vazda odtrgnula se je iz ruku protivnika bolestnička blagajna za arsenalske radnike. (OMNIBUS)
1908. – Tramvaj u Puli. Dne 28. o. mj. obdržavalo je skupštinu društvo mjestnog tramvaja. U godini 1907. preneslo se je na vozovima 1.031.167 osoba te se inkasiralo K 132.284,95 te je oko 5.5 tisuća kruna više od preklani. Predsjednik viši inžinir Wilhelmi izjavio je da je društvo pripravno graditi prugu do Šijane nu da se do sada nije moglo pogoditi s obćinom. Odlučilo se dati 4% dividende. (OMNIBUS)
1927. U zastrašujućem požaru uništen je mehanički mlin u Šijani. Bio je u vlasništvu kuće Pozetto. Šteta se procjenjuje na više od pola milijuna. (MARCELLO BOGNERI)
1929. – Marčana. Ova je zima bila strašna. Naši najstariji ljudi govore da ne pamte tako duge i oštre zime, kakva je bila ove godine. Hvala Bogu da je prestala i da je nestalo snijega. Ovih smo dana počeli raditi u polju i već smo posadili krumpir. Javljam Vam da je u noći 1. februara bio pokraden dućan Petra Gonana. Tatovi su odnijeli robe u vrijednosti od 15 tisuća lira. Puno robe se je našlo i nekoji su zatvoreni, ali nijedan iz našeg sela i naše okolice. (ISTARSKI LIST)
1929. – Pomer. Nijesu prošle ni dvije godine što je presvij. Gosp. Biskup poslao k nama veleč. Gosp. Tomu Franka. Sada se među Pomercima čuje govor da će i on otići iz Pomera. (ISTARSKI LIST)
1932. – Lijepa naša Istra. Jedan od najbogatijih krajeva Istre je Poreština. Zemlja je tu bogata i rodna, polagano se spušta u širokim zaravancima do mora, a sva je zasadjena prostranim i lijepo obrađenim vinogradima, maslinicima i bujnim šumama. Smokava, lješnjaka i badema imade na pretek. Seljaci su uglavnom imućni ljudi. Nijesu rijetke obitelji koje imadu po desetak glava volova, po sto do dvjesta ovaca, a u podrumu od sto do pet sto, neke čak i do hiljadu hektolitara, najboljeg vina. (MALI ISTRANIN)
1955. – Dječji vrtić u Tinjanu bez svojih prostorija. Svi su se Tinjanci obradovali kada je u ovoj školskoj godini u mjestu otvoren dječji vrtić jer se za njim osjećala velika potreba. Privremeno je vrtić smješten u zgradi Osmogodišnje škole. Međutim, to rješenje nije najbolje. Dječji vrtić radi poslije podne dok se ujutro u tim prostorijama održava nastava sa školskom djecom. Nastava obično završava u jedan sat tako da nema dovoljno vremena da se prostorija dobro počisti i prozrači jer brzo nakon toga počinje rad dječjeg vrtića. Osim toga dječji vrtić će dobiti i svoj namještaj samo je pitanje kako je to moguće u istoj prostoriji svaki dan i prije i poslije mijenjati namještaj, tehnički je to neizvedivo. Zato bi trebalo što prije riješiti problem smještaja za dječji vrtić. (GLAS ISTRE)
1958. – Školske kuhinje na Motovunštini pred zatvaranjem. Na jednom nedavnom održanom skupu prosvjetnih radnika Motovunštine, prosvjetni referent Narodnog odbora općine obavijestio je prisutne učitelje da narodni odbor ne može više davati sredstva za nabavku drva potrebnih za školske kuhinje pa ona škola koja će imati dovoljno drva može i dalje držati školsku kuhinju, a ostale ne. Neke škole nemaju već ni sada drva, druge možda još za ovaj mjesec i tako školske kuhinje na Motovunštini su pred zatvaranjem. Jedini razlog je u drvima jer sira i ostalih namirnica ima dovoljno u Općinskom odboru Crvenog križa. U narodnoj osmogodišnjoj školi Kaldir već je zatvorena školska kuhinja i 90 učenika ove škole više ne dobiva topli obrok za vrijeme odmora. Znači, već je zatvorena jedna školska kuhinja, a za njom će poći druga, treća. Ako ostane ovakvo stanje kakvo je sada ista sudbina će zadesiti sve škole na Motovunštini što je vjerojatno jedinstven slučaj ne samo u Istri već u čitavoj zemlji. (GLAS ISTRE)