1927. – Iz Pračane kod Sovinjaka. Naša vinska proizvodnja. O suši vam nećemo niti pisati. O njoj je u “Istarskoj riječi” bilo već dovoljno govora. I kod nas je uništila sve osim grožđa. I grožđe nam je doduše oštetila jer nije onako masno kako je moglo biti da nije bilo suše. No, Bogu hvala, vina ćemo ipak imati i ako ne u punoj mjeri. Ono što imamo veoma je dobrog ukusa, pravo vino i već za prodaju spremno. Zato dajemo do znanja našoj braći Krašanima i Notrancima koji vinom trguju da nas posjete. Neka dodju k nama po vino. Dakle braćo Krašani i Notranci: Svoj k svomu! Potpis: Gospodari. (ISTARSKA RIJEČ)
1927. – Iz Liburnije. Pitanje Tribunala. Još prije nekoliko vremena kotarski je sud Volosko-Opatija pripadao pod tršćanski, a malo kasnije pod koparski Tribunal. Sad je podredjen Tribunalu u Puli koji se nalazi, kako je poznato, u drugoj Istarskoj pokrajini. U ovom broju od 21. oktobra bavi se “Vedetta” tim pitanjem i ističe potrebu da se Volosko-opatijski sud podredi Tribunalu na Rijeci i to s razloga što bi se time ovdašnjem pučanstvu nemalo pomoglo. Treba naime uzeti u obzir da je Pula izvan ruke. Tko nema na raspolaganju automobil mora da izgubi i za kakvu malenkost najmanje 2 dana, budući da izravne željezničke veze s Pulom nema. A i po moru je s Pulom saobraćaj dosta težak. Treba 6 do 9 sati putovanja, a što je najgore parobrodi ne idu onamo svakoga dana. Zimi je, dakako, to putovanje još mučnije. (ISTARSKA RIJEČ)
1927. – Domaće novosti. Nove gradnje i popravci istarskih cesta. Pomoć, što ju je vlada odredila Istri koja je gospodarski teško oštećena sušom, u formi javnih radova počinje se provadjati u stvarnost. Kr. komisija, dogovorno s pokrajinskim tajništvom fašističke stranke, kraljevskom prefekturom i puljskom sekcijom civilnog genija, zaključila je pred par dana da će odmah početi s gradnjom novih istarskih cesta u koju je svrhu vlada odredila 9 milijuna i 300 hiljada lira. Nove ceste će se doskora početi raditi pa će do koji dan Genio civile, koji radove vodi, zaposliti na raznim krajevima Istre oko 800 radnika i to seljaka. (ISTARSKA RIJEČ)
1953. – Ribarska zadruga u Fažani. Koliko teške posljedice može imati nepoznavanje ili nepoštivanje zakonskih obaveza prema kojima kolektiv doprinosi davanjima raznim državnim ustanovama pokazuje primjer ribarske zadruge u Fažani. Članovi ovog kolektiva bave se isključivo ribarenjem i kao takvi morali su biti osigurani kod Zavoda za socijalno osiguranje u Puli. Međutim kada je nedavno jedna komisija Zavoda za socijalno osiguranje u Puli izvršila reviziju uplate koje je dužna Zadruga uplaćivati, konstatirano je da zadruga uopće nije uplaćivala svoj doprinos od početka 1952. godine. Prema predviđanjima ukupni dug zadruge znatno će premašiti sumu od 2 milijuna dinara. (GLAS ISTRE)
1958. – Pošta u Buzetu još uvijek se prevozi magarcem. Poštanski autobus, koji je prevozio poštu od željezničke stanice do pošte u Buzetu, ukinut je 15. svibnja ove godine, a od tog dana pošta se prevozi na kolicima koje vuče magarčić. Može se i ne uzeti u obzir da danas živimo u XX stoljeću, modernom dobu atoma i tehničkih dostignuća u kojem motorna vozila sve više preplavljuju i naše ceste. Što sva pošta ide preko Rijeke, zatim autobusom i na kraju tovarićem pa na taj način dolazi kasnije, moglo bi se i podnijeti. Međutim, ljudi se u Buzetu ipak pitaju dokle će tako ići. (GLAS ISTRE)
1969. – “RAŠA”, u devet mjeseci 773 ozljede na radu. Za 9 mjeseci ove godine u rudniku “Raša” dogodile su se 773 ozljede na radu. Broj teških ozljeda u odnosu na isto razdoblje lanjske godine smanjio se za 35 tj. za 63 posto. Broj bolovanja zbog ostalih bolesti je na prošlogodišnjem nivou. (GLAS ISTRE)