Na portalu „Istarske novine online“ objavljeni su digitalizirani primjerci novina „Gore srca. Vjerski list za Istru“

Podaci o izdanju:

– naslov: Gore srca. Vjerski list za Istru.
– izdavač: Književno društvo Sv. Mohora za Istru (od 1. travnja 1946. do 16. rujna 1947.), a od 30. studenog 1947. do prestanka izlaženja izdavač je Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda.
– glavni i odgovorni urednik: Božo Milanović (od 1. travnja 1946. do 16. rujna 1947. /br. 19/); od 30. studenog 1947. (br. 19) urednik je Pavao Lončar, a nakon njega Franjo Grundler.
– mjesto izdanja: od 1. travnja do 1. rujna 1946. izlazio u Trstu (uredništvo i uprava bili su u Pazinu), a od 1. rujna 1946. do 16. rujna 1947. u Rijeci. Od 30. studenog 1947. (br. 19) do 26. listopada 1952. (br. 46) izlazi u Zagrebu.
– učestalost izlaženja: u početku je izlazio svakog 1. i 15. u mjesecu, a kasnije tjedno.

 

„Tjednik Gore srca počeo je izdavati don Božo Milanović, najprije u Trstu, a onda u Rijeci. Unatoč Milanovićevim velikim zaslugama, list je 1947. godine bio zabranjen zbog nekog članka, a za zlo mu je uzeto i to što “gotovo nikada ne donosi nikakve govore i izvatke govora druga Tita i drugih naših rukovodilaca, dok Papinim reakcionarnim govorima i poslanicama posvećuje čitave stranice.” Da bi list mogao nastaviti, predan je Jeronimskom društvu u Zagrebu, koje je preimenovano u Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. Na čelu mu je bio zagrebački kanonik dr. Pavao Lončar, kojega je ustaški režim osudio na smrt, pa pomilovao na 18 godina zatvora, jer je rekao da Pavelić nije normalan.
List se danas doima kao da je izlazio u neko idilično doba, jer u njemu nema gotovo nikakvih vijesti iz Crkve u zemlji. Naravno, nije se ni mogla iznositi istina, a glorificirati tadašnju stvarnost značilo bi izdati Crkvu i sve progonjene ljude. Stoga su urednici zaobilazili informativni dio, a iznosili samo čiste vjerske duhovne i poučne sadržaje, kako se ne bi lišili jedinoga periodičnog glasila u to ‘olovno’ vrijeme. Ipak i takav je list bio trn u oku režimu, te je konačno zabranjen u listopadu 1952. godine. Bilo je to nakon imenovanja nadbiskupa Stepinca kardinalom; iste su godine prekinuti diplomatski odnosi sa Svetom Stolicom, konačno je ugušen vjeronauk u pučkim školama, a Katolički bogoslovni fakultet je izbačen iz Sveučilišta u Zagrebu. Sljedećih deset godina Katolička crkva u Hrvata nema nikakvih periodičkih publikacija za puk.“
Matušić, Juraj Mirko, Prihvat Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj na primjeru katoličkog tiska i odnosa Crkve prema medijima, u: Časopis za suvremenu povijest, br. 2/2006., str. 500-501.

Urednički uvodnik u broju od 30. studenoga 1947. (nakon preseljenja lista iz Rijeke u Zagreb):
S ovim brojem počinje se list »Gore srca« tiskati i uredjivati u Zagrebu.
List je nastao početkom travnja 1946. na zapadu – u Trstu, zbog kojeg je grada bilo toliko diplomatske borbe. Pet mjeseci kasnije prešao je na Rijeku, koja je napokon postala definitivno hrvatska i jugoslavenska, te će se u skoroj budućnosti razviti u veliko gospodarsko i kulturno središte.
Napokon se pomaknuo naš list »Gore srca« u samo središte Hrvatske, odakle može od sada u još većoj mjeri vršiti zadaću hrvatskog vjerskog lista. Nakon što se to naše glasilo raširilo samo od sebe, bez kakve reklame, više manje u sve hrvatske krajeve, ono se nada, da će se iz bijelog Zagreba proširiti takodjer onamo, gdje je to još potrebno.
Izdavanje lista »Gore srca« prepustilo je Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu našem Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Ovo naše društvo u Zagrebu uložit će sve sile, da naše glasilo ostane na dostojnoj visini, te da bude sve bolje i bolje uredjivano.
Pa kad bi nas netko i zapitao, kako ćete i što ćete sada u srcu Hrvatstva, mi bi smo mu odgovorili, nastavit ćemo u istom duhu i smjeru, kako je to i do sada bilo. Mi smo naime promijenili mjesto izlaženja, no naš smjer i naš put je isti, točno označen i nepromjenljiv.

Urednički uvodnik u prvom broju od 1. travnja 1946.:
Naš novi list
Već smo pred više mjeseci počeli misliti na izdavanje jednog vjerskog lista za Istru. Napokon eto izlazimo sa prvim brojem pred našu javnost – nakon Sto smo dobili ne samo dozvolu za tiskanje od Savezničkih vlasti u Trstu, nego i dozvolu za širenje lista od naše Narodne vlasti u Istri i u Jugoslaviji
Zadnji hrvatski tjednik Istarski list, u Trstu prestao je izlaziti koncem god, 1930. Bio je ugušen od talijanske fašističke vlade. Sada – poslije 15 godina – počinje ponovno izlaziti hrvatski list u Trstu, a to su omogućili konačni poraz krutog fašizma i naše narodno oslobodjenje, za koje je naš narod, pod vodstvom Narodno-oslobodilačkog Pokreta pridonio mnoge žrtve. Pred 15 i više godina bili su pokretači ovog lista sami pa su morali voditi u Istri takodjer gospodarski, kulturni i politički rad. Sada medjutim već obavljaju taj posao nove proširene sile. Tako su hrv. svećenici u Istri došli do mogućnosti da pruže svojemu narodu vjersko glasilo, koje je potrebno za uzgajanje naroda u značajnosti, poštenju, ljubavi do istine i do bližnjega. Time će taj list takodjer polagati temelj za srećnu budućnost države. „Čovjek ne živi samo o kruhu“, rekao je Isus, „nego o svakoj riječi, što dolazi iz usta Božjih.“ (Mat I, 4).
Ovaj je rat svojom strahotom teško uzdrmao takodjer moralne temelje ljudskog društva. Zadaća je našega lista takodjer da liječi u narodu moralne rane i da pomogne uzdizati ljudska srca iz nizine ljudskih strasti k nebeskoj vedrini kršćanske plemenitosti.
Naš je početak zbog silne skupoće i drugih poteškoća skroman. Ali uz pomoć naroda i prijatelja može da počne list „Gore srca“ izlaziti doskora svakih 10 dana ili čak svakih 7 dana. Zato treba da pomognemo to svoje glasilo širenjem i suradnjom. Držimo, da je to naša sveopća dužnost.
Uzdignimo svoja srca i dajmo se na posao!
Uredništvo.

B. Dobrić

Ostale novosti