Preminuo dr. sc. Mario Mikolić (1937. – 2016.)

30. kolovoza, 2016. u kategoriji Novosti

Dr. sc. Mario Mikolić (1937.-2016.)Dr sc. Mario Mikolić, povjesničar i diplomat, opunomoćeni ministar i veleposlanik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, umro je u nedjelju, 28. kolovoza 2016., u Puli u 80. godini života.

Rođen je 24. ožujka 1937. u Karojbi. Četverogodišnje osnovno obrazovanje završava u rodnome mjestu, osmogodišnju Klasičnu gimnaziju s velikom maturom u Biskupskom sjemeništu u Pazinu, a stjecajem okolnosti potom i Gimnaziju „Otokar Keršovani“ u Pazinu. Diplomirao je u veljači 1974., na Odsjeku opće i nacionalne povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1996. i doktorirao s temom “Istra u politici susjednih zemalja i velikih sila nakon kapitulacije Italije”.

Godine 1965. postao je kustos u Muzeju narodne revolucije Istre (danas Povijesnom i pomorskom muzeju Istre) u Puli, a zatim prelazi u Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske kao samostalni politički radnik. Istovremeno obnaša društvene funkcije: bio je vijećnik Skupštine općine Pula (izabran u Mjesnoj zajednici “Mirna”), predsjednik Kulturno-prosvjetne zajednice općine Pula, predsjednik KUD-a “Matko Brajša Rašan” i član Predsjedništva Republičke samointeresne zajednice u oblasti kulture, predsjednik Povijesnog društva Istre i dr.

S mjesta samostalnog političkog radnika upućen je u Savezni sekretarijat za vanjske poslove u Beogradu. Poslije šestomjesečnih priprema imenovan je prvim tajnikom veleposlanstva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u Mogadishu u Somaliji (1977.-1981.). Od tada pa do raspada Jugoslavije, živio je i radio u Beogradu. U međuvremenu je bio savjetnik veleposlanstva SFRJ u Londonu. Po povratku, unaprijeđen je u zvanje opunomoćenog ministra (stupanj niže od veleposlanika) i postavljen za šefa diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih poslova. Nakon raspada Jugoslavije na poziv dr. Franje Tuđmana, u veljači 1991. prelazi iz Beograda u Zagreb, u Ured predsjednika Republike Hrvatske, gdje je postavljen za šefa Protokola predsjednika RH, zadržavši zvanje opunomoćenog ministra. Po nalogu predsjednika Tuđmana, utemeljio je Državni protokol RH i istodobno je imenovan njegovim prvim ravnateljem. Posebnim ukazom predsjednik Tuđman dodijelio mu je zvanje veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova. Za to je vrijeme pratio predsjednika Tuđmana na brojnim državničkim putovanjima u zemlji i u inozemstvu (u Ženevu, New York, Washington, London, Bonn, Pariz, Santiago de Chile, Buenos Aires, Peking i dr.). Osmislio je sve diplomatske dokumente za državne potrebe  te državni ceremonijal – obrednik za razne prigode. Nakon što je utemeljena Diplomatska akademija (1994. kao Diplomatska škola) bio je na njoj redoviti predavač. Napisao je dvije knjige (udžbenika) o državnom protokolu (“Diplomatski protokol: praksa u Republici Hrvatskoj i neke praktične upute”, Zagreb 1995. i “Diplomatski i poslovni protokol”, Zagreb 2002.). Bile su to prve knjige te vrste javno objavljene na prostorima nekadašnje SFRJ, odnosno u novoproglašenim samostalnim državama. Iz Ureda predsjednika RH Mikolić biva imenovan opunomoćenim veleposlanikom RH u Kopenhagenu (tijekom cijelog mandata, 1996.-2000., služba se odnosila i na Island, a dvije godine i na Kraljevinu Norvešku). Po povratku iz Danske postavljen je za šefa diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih poslova, a potom je imenovan opunomoćenim veleposlanikom u Kijevu (2002.-2006.). U zvanju veleposlanika umirovljen je 2006. Za svoj je diplomatski rad primio niz odlikovanja.

Uz rad na diplomatskim poslovima, Mikolić se usporedno bavio i znanstveno-istraživačkim radom o novijoj povijesti Istre. Osim knjige “Istra 1941.-1947. – godine velikih preokreta”, Zagreb 2003., temeljene na doktorskoj disertaciji, objavio je niz znanstvenih rasprava i stručnih članaka u raznim časopisima, zbornicima i novinama u Hrvatskoj. Objavio je i veći broj tekstova, feljtona i analiza u pulskom dnevniku “Glasu Istre”, posebice na temu vanjske politike kao i novije povijesne problematike.