9. prosinca

9. prosinca, 2019. u kategoriji 12 Prosinac

1907. – Mjesne vijesti. Mikulaševa je večer ispala nad svakim očekivanjem. Druga je ovo Mikulaševa večer u “Narodnom Domu”, časna radi mnoštva naroda, radi vještine igranih komada, radi množine darova koje je donio sobom Sv. Nikola i uopće radi one neprisiljene familijarnosti koja je vladala tijekom cijele zabave. (OMNIBUS)

1917. – Školske zgrade u Krmedu, Štokovcima, Bokordićima, Smoljanima i u mnogim drugim mjestima prazne su i puste. Djeca se, međutim, odgajaju po putovima da budu radost i dika sakatim očevima kad im se kući vrate. Konobari, glumci, vikači kinematografa, svi su od vojništva oprošteni samo ne hrvatski učitelji. U Svetom Petru u Šumi jedna je sama učiteljica sa preko 400 djece. (HRVATSKI LIST)

1919. – Cronache di Pola. Slavoluk Sergijevaca. U subotu popodne ulica Sergia u Puli vrvila je ljudima. Jedan naš novinar gledao je ispred Slavoluka Sergijevaca jednu staricu koja je satima oklijevala da li da prođe ispod slavoluka ili da ga zaobiđe. Neprestano se je zapitkivala: “Da prođem ili da ne prođem? Nikad se ne zna, mogao bi mi se srušiti na glavu”. Nakon dugog oklijevanja starica je došla do zaključka i zaobišla ga s lijeve strane. (L’AZIONE)

1927. – Iz Bresta. U Brestu je ustanovljena nova mljekarna. Želimo vam se pohvaliti gospodine uredniče da mi Brešljani imamo sada svoju vlastitu mljekarnu. Do nedavna smo davali svoje mlijeko Mljekarskoj Zadrugi u Sv. Martinu koja je imala ovdje u selu, također, i svoju podružnicu. Naša privatna mljekarna, a ne zadruga ima one prostore koji su rabili prije mljekaru Lovri Drašćiću. On je bio prodao svoju mljekarnu novo ustanovljenoj Mljekarskoj Zadrugi u Sv. Martinu, tada je ona mljekarila i u Brestu u istim lokalima. Budući da je pogodba s gospodarom kuće istekla mi smo morali voziti naše mlijeko zadrugi u Sv. Martin. To je bilo teško i neprikladno. Zato smo mi domaći otvorili svoju vlastitu domaću mljekarnu da tako našim ljudima na Krasu priskočimo u pomoć u ovo teško doba i da im olakšamo današnje i prodaju mlijeka. Izgleda da nova domaća mljekarna neće imati osobitih troškova to je glavno. Samo ćemo naše ljude moliti da daju mljekarni dobro, čisto i nepokvareno mlijeko. (ISTARSKA RIJEČ)

1967. – Vrijedan poklon svom gradu. Poznati talijanski likovni umjetnik Česko Dessanti poklonio je Muzejskoj zbirci u Rovinju pedeset crteža i jednu sliku. Ti crteži nastali su prije 20 godina, u vrijeme kad je još Česko Dessanti studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor ih je okarakterizirao “ovi crteži ne predstavljaju jedan umjetnički čin već bilješke gdje su moj grad i njegove ličnosti jedini protagonisti. Tri crteža ulica u Rovinju i lica na njima zapravo predstavljaju dokument jednog vremena”. Česko Dessanti rođen je u Rovinju, u Zagrebu je završio Akademiju likovnih umjetnosti, a sada živi u Rimu. Dosad je izlagao u Rimu, Firenci, Napulju, Trstu i drugim talijanskim gradovima. Crteži što ih je poklonio svom rodnom gradu Rovinju označuju početak njegova slikarskog rada. (GLAS ISTRE)

Arhiva