14. studenog

14. studenoga, 2019. u kategoriji 11 Studeni

1927. – Dopis iz Australije. Kako živu Istrani u Australiji. Naš je život u ovom kraju doista težak. Mi Istrani, naime, tešemo većinom “šveljare”. Iako je rad oko tesanja prenaporan, mi ga ipak svladavamo jer smo većinom mladi i zdravi. Doma smo mahali po tvrdoj našoj zemlji motikom dok ovdje udaramo sjekirom po tvrdom drvu. Ovdje u Bolingupu ima nas više Kastavaca. Skoro svi radimo na šveljarima i mislimo samo na to kako ćemo se brže vratiti u našu dragu i nezaboravnu Istru, medju svoje. (ISTARSKA RIJEČ)

1928. – Iz puljštine: Vremenske prilike. Kao na prkos onim vrućim ljetnim danima, kad je sve čeznulo za vodom, a vode nije bilo, padala je sada u jesen već nekoliko dana neprestana kiša. Ali konačno se u nedjelju promijenilo vrijeme i nastalo lijepo, kako se i dolikuje novembarskom vremenu. Jesenje doba je puno povoda za razmišljanje kad sa drveća lišće pada, a dani se skraćuju. Život prirode postaje mirniji i život ljudski, naročito seljački, morao bi da se umiri od redovitog posla kad se kroz ljeto naradio. Nu ove godine slabo se radilo, a što se i radilo nije bilo od zemlje nikakve koristi ili vrlo malo. A svemu je bila uzrok ona nesretna suša. (ISTARSKA RIJEČ)

1928. – Iz puljštine: Kradja u Vodnjanu. U Vodnjanu su ulovili tatove na samom činu. Na maloj placi ukrali su nekom Bilucagli 24 kvintala brašna i 2 konja. Na sreću su ih odmah uhvatili. Bila su 4 Vodnjanca i dvojica iz drugih sela. (ISTARSKA RIJEČ)

1959. – Briga za stručno uzdizanje ribarskog kadra. Tvornica ribljih konzervi “Mirna” u Rovinju uputila je na tečaj u Poreč pet motorista brodova, a u Rijeku dva kandidata za vođu broda. Na taj način posvećuje se sve veća pažnja osiguranju stručnog kadra bez kojega nema uvjeta za razvoj ribarstva. (GLAS ISTRE)

1963. – Otvaraju se nove perspektive za lovni turizam u Istri. Područje Zampanos, otprilike na polovici puta između Pule i Medulina, bilo je nekoliko dana poprište vrlo zanimljivih natjecanja lovačkih pasa ptičara jedinstvenog i prvog u našoj zemlji. Nekoliko dana valovitim Zampanosom trčali su lovački psi, u parovima i unakrsno ili u jednom pravcu, pretraživali čitave komplekse kako bi otkrili jata jarebica. Zadatak im je bio da kada otkriju ovu perad, zaustave se i čekaju dok dođu njihovi gospodari – u ovom slučaju suci – i utvrde njihov položaj. Takmičenje u Zampanosu je početak koji radi dobre organizacije i pogodnih uvjeta za lov na jarebice obećava da postane tradicionalno. (GLAS ISTRE)

Arhiva