Slideshow shadow

Otvorenje izložbe Marije Braut “Moj Zagreb / La mia Zagabria / My Zagreb” u Puli

April 9, 2019 in Novosti by mradosevic

U četvrtak, 11. travnja 2019., s početkom u 18 sati u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre – Museo storico e navale dell’Istria bit će otvorena izložba Marije Braut “Moj Zagreb / La mia Zagabria / My Zagreb”. Organizatori su Povijesni i pomorski muzej Istre i Muzej grada Zagreba.

Pozivnica – Invito

Predavanje Milana Sovilja “Odjeci Praškog proljeća u Jugoslaviji 1968. godine” u Puli

April 8, 2019 in Novosti by mradosevic

U srijedu, 10. travnja 2019. s početkom u 18 sati na Filozofskom fakultetu u Puli u Dvorani Slavka Zlatića održat će se predavanje dr. sc. Milana Sovilja “Odjeci Praškog proljeća u Jugoslaviji 1968. godine”. Organizator je Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Puli.

O predavanju:

Promjene, koje su se zbivale u čehoslovačkoj državi i društvu prvih nekoliko mjeseci 1968. godine bile su vezane za pokušaje i ostvarenje određene liberalizacije čehoslovačkoga društva i Komunističke partije Čehoslovačke (KPČ). Glavna parola promjena, koje su bile označene terminom Praško proljeće, odnosila se na “socijalizam s ljudskim likom”. Nova vrsta socijalizma, koju je zagovaralo novoizabrano rukovodstvo KPČ od siječnja 1968. godine na čelu s prvim tajnikom partije Alexandrom Dubčekom, naišla je na nerazumjevanje toga “ljudskog lika” od strane
Sovjetskog Saveza, zemlje koja je sama težila ka određivanju oblika socijalizma u državama pod svojom kontrolom. Odjeci Praškog proljeća ticali su se također i Jugoslavije. Iako se u Čehoslovačkoj očekivala jugoslavenska podrška reformama zbog ranijih negativnih jugoslavenskih iskustava prema Sovjetskom Savezu (informbiroovska kriza nakon 1948. godine ili ponovno zahlađenje jugoslavensko-sovjetskih odnosa krajem pedesetih godina), Josip Broz Tito se u vrijeme Praškog proljeća nije izravno izjašnjavao o čehoslovačkim promjenama. Jugoslavensko rukovodstvo je pratilo zbivanja u Čehoslovačkoj, ali s distance i naglašeno oprezno zbog vlastitog odnosa prema Sovjetskom Savezu.  Tek nakon okupacije Čehoslovačke, Tito i vodeći jugoslavenski politički predstavnici iskazali su svoj stav, odnosno neslaganje zbog upotrebe sile prema čehoslovačkim građanima.

O predavaču:

Milan Sovilj (1981.), povjesničar, postdoktorant Instituta za suvremenu povijest Akademije znanosti Češke Republike u Pragu, znanstveni suradnik Instituta za svjetsku povijest Filozofskog fakulteta Karlovog sveučilišta u Pragu i stručni asistent na predmetima opće povijesti 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu sveučilišta Hradec Králové. Na Odeljenju za istoriju Jugoslavije na Filozofskom fakultetu u Beogradu je diplomirao (2005.) i magistrirao (2008.). Radio je u Institutu za noviju istoriju Srbije u Beogradu. Disertaciju o čehoslovačko-jugoslavenskim odnosima 1939.-1941.
godine obranio je 2015. godine na Institutu za svjetsku povijest Filozofskog fakulteta Karlovog sveučilišta u Pragu. Bavi se izučavanjem povijesti Jugoslavije i jugoslavensko-čehoslovačkih odnosa u različitim razdobljima i kroz razne aspekte. Autor je monografija: U potrazi za nedostižnim. Jugoslovensko-čehoslovačke kulturne veze 1945.-1949. (Beograd, 2012), Československo-jugoslávské vztahy v letech 1939-1941: od zániku Československé republiky do okupace Království Jugoslávie (Praha, 2016), kao i većeg broja studija i članaka.

Pozivnica

Otvorenje izložbe “O bella, ciao!” u Rovinju

April 2, 2019 in Novosti by mradosevic

U četvrtak, 4. travnja 2019., s početkom u 11 sati, u Multimedijalnom centru u Rovinju, povodom obilježavanja 75. godišnjice osnivanja Talijanskog bataljuna “Pino Budicin”, bit će otvorena izložba “O bella, ciao!”. Organizator je Muzej Grada Rovinja – Rovigno.

Pozivnica – Invito

Predavanje Marijane Pintar “Dvije Alme – dramatične sudbine dviju žena” u Puli

April 2, 2019 in Novosti by mradosevic

U srijedu, 3. travnja 2019., s početkom u 18 sati u pulskoj Sveučilišnoj knjižici održat će se predavanje Marijane Pintar “Dvije Alme – dramatične sudbine dviju žena”.

Alma Rosé (Beč, 1906 – Auschwitz, 1944), nećakinja Gustava Mahlera (kći njegove sestre Justine i uglednoga bečkoga violinista Arnolda Roséa) bila je violinistica, osnivačica i voditeljica (Kapellmeisterin) popularnoga djevojačkoga orkestra Wiener Walzermädeln i dirigentica ženskoga orkestra u logoru Auschwitz, gdje je mnogim ženama koje su svirale u tom orkestru spasila život (prema njezinoj je sudbini snimljen film Playing for Time). Ime je dobila po Almi Mahler, supruzi Gustava Mahlera, koja svoje započete snove o skladateljskoj karijeri (učila je kod Alexandra Zemlinskoga) nije nikad ostvarila, a glazba ju je i nakon Mahlerove smrti indirektno pratila (kći Anna, kiparica, udala se za skladatelja Ernsta Kreneka), pa čak i na dramatičan način ostavila trag u povijesti glazbe (kći Manon, iz braka s Walterom Gropiusom, preminula je vrlo mlada, što je nagnalo skladatelja Albana Berga da joj posveti svoj čuveni Koncert za violinu – U sjećanje na jednog anđela, poznat i kao Requiem za Manon). Unatoč raznim tragičnim okolnostima, njihove su ljudske sudbine primjer snažnih ženskih osobnosti koje su ostavile za sobom zamjetan trag.