Slideshow shadow
by ltidic

28. veljače

Veljača 28, 2020 in 2 Veljača by ltidic

1886. – Antički pločnik, vjerojatno dio trga Nimfea, pronađen je pri iskopavanju kanala za postavljanje glavne kanalizacijske cijevi. Novo otkriće je bilo pokriveno masom bijelog kamena i sastoji se od osobitog mozaika nepravilnih fragmenata i crvenih kvadratića pečene gline, dimenzija 2×2 cm zalijepljenih na podlogu od vapna. Taj rijetki pod pokriva oko 2 i pol metra i nastavlja se bijelim kamenom. Pretpostavlja se da je činio atrij neke kuće. Još jedan interesantan, iako ne rijedak objekat, je ovih dana prenesen u muzej. Radi se o kompletnoj urni od grubog kamena s poklopcem, u čijoj unutrašnjosti je vaza od stakla i ostaci pepela i kostiju. Ova urna je otkrivena blizu željezničke stanice. (MARCELLO BOGNERI)

1889. – U Puli je oformljena Blagajna za bolesne. (MARCELLO BOGNERI)

1892. – Novi sat na Forumu precizno pokazuje vrijeme, ali mu zvono nema dobar metalni zvuk u usporedbi sa starim zvonom te ga žele zamijeniti. Staro zvono je 1425. postavio Salvatore Mericin, nosi broj 4 i lik San Tomasa. To isto zvono je bilo namijenjeno ruševnoj crkvi na Piazzi San Giovanni. Sat je proizveden u fabrici u Hanoveru, a postavio ga je Puljanin urar Giovanni Bon. (MARCELLO BOGNERI)

1898. – U Puli je umro Rodolfo Pons, porijeklom Francuz, komandant pulskih vatrogasaca. Rođen u Trstu 1832. godine. Pristupio Ratnoj moranrici prvo u Veneciji potom u Puli, pokrivao je mjesto komunalnog predstavnika i savjetnika. Godine 1884. publicira “Il Pompiere”, prvu knjigu o radu kotlova na paru i o javnoj sigurnosti. (MARCELLO BOGNERI)

1906. – Nova žandarska postaja. U području oružničkog zapovjedništva br. 7 ustanovljena je nova žandarska postaja u Žbandaju kod Poreča. (OMNIBUS)

1920. – Loša šala. Nepoznati počinitelji su predali oglas u našu redakciju u kojoj stoji da neki gospodin iz Pule prodaje svinje. Naveli su, također, broj telefona i adresu gospodina. Od toga trenutka dotični nije imao više vremena za obavljanje njemu primarnih poslova jer je uvijek bio na cilju kupaca. Gospodin je odlučio podići tužbu protiv naše redakcije navodeći da on nije izdao nikakav oglas te da on niti ne drži svinje. Ispričavamo se svim sudionicima ove loše šale. (L’AZIONE)

1927. – Peroj se otkida od puljske općine. Ministarstvo unutarnjih poslova uzelo je u obzir molbu Perojaca da bi se Peroj otkinuo od puljske, a pridružio vodnjanskoj općini. Određeni su zastupnici frakcije Peroj, koji će morati izraditi jedan plan, kako će se Peroj otkinuti od Pule i pripojiti novoj općini. Puljski Azione piše da je to gubitak za Pulu. Pita, da li je to definitivno riješeno ili bi možda bilo moguće da podeštat puljski učini da se opozove. (ISTARSKA RIJEČ)

1932. – Prva matura bivše Hrvatske gimnazije u Pazinu. Niže potpisani molim sve drugove koji su sa mnom zajedno 1907. godine u Pazinu polagali ispit zrelosti, a nalaze se još u životu da mi izvole u najkraće vrijeme javiti svoju sadašnju točnu adresu radi eventualne proslave 25. godišnjice te mature. Ujedno molim da mi jave mjesto gdje žele da se ta proslava održi kao i dan kada bi se imala proslava održati da bi se zbog kratkoće vremena mogle na vrijeme izvršiti potrebne pripreme. Dr. Ive Prudan. (ISTRA)

1925. – Naši iseljenici u Americi za Istarsku Riječ. Iz Philadelphie primamo pismo od naših iseljenika koje objavljujemo bez ikakvih promjena glasi: Molim Vas gospodine uredniče Istarske Riječi da mi date malo prostora za ovo nekoliko redaka tako da se i drugi simpatičari Istarske Riječi u Americi i u starom kraju ugledaju u naš primjer. Ovih dana sakupilo se malo društvance prijatelja, prijateljica i simpatičara Istarske Riječi u stanu našeg koloniste gospodina i gospođe Ivana Vidović koji su nas počastili s dobrom večerom na kojem se gostoprimstvu najsrdačnije zahvaljujemo. Stoga znajući da je dužnost svih svjesnih Istrana, ma gdje se oni nalazili. da nastoje da pripomognu svoje jedino glasili Istarsku Riječ tako smo i mi ovdje sabrali na prijedlog Laura Stipanovića nekoliko novih pretplatnika za Istarsku Riječ i 23 dolara u fond lista. Najljepše se zahvaljujemo našim vrlim Istranima koji se nalaze u dalekoj Americi na njihovom plemenitom daru i ljubavi koju gaje do svojeg rodnog kraja do svoje mile Istre i do našeg lista. Za ovim svijetlim primjerom naših Istrana u Americi trebali bi se povesti i drugi iseljenici. (ISTARSKA RIJEČ)

Arhiva

by ltidic

27. veljače

Veljača 27, 2020 in 2 Veljača by ltidic

1906. – Nesreće na arsenalu. Na ratnom brodu “Elisabeth” radio je jedan radnik čije ime do ovog časa nismo saznati mogli. Radio je na zapovjedničkom mostu oko pričvršćivanja željeza kad se najednom posklizne i padne na dno “Trokendocka” u kom se nalazi rečeni brod te je ostao na mjestu mrtav. Jadnik ostavlja iza sebe ženu sa četvero nejake djece. (OMNIBUS)

1918. – Dnevne vijesti. Istarski ured za ulje javlja: Upozoruje se pučanstvo da se ulje u Istri ne može nabaviti i da ga se iz Istre ne može izvesti bez dozvole istarskog ureda za ulje. Eventualne prekršaje kaznit će politička oblast na temelju naredbe carsko-kraljevskog namjesništva za Primorje od 27. 12. 1917. Osim toga ulje će zaplijeniti. (HRVATSKI LIST)

1921. – Nestao. Svi se sjećamo dragog nam popa koji je mrzio Italiju. Dotični, rodom iz Alture, je bio upleten u različite afere. Treba napomenuti da je, osim što je organizirao razne manifestacije najprije u korist Austrije, te nato u korist Jugoslavije, vlastitim autom pregazio djevojčicu. Gospodin pop je kao zadnji pothvat napustio samostan u kojem je boravio te je s nekom djevojkom pobjegao u Jugoslaviju kako bi se njome oženio. Sretno mu bilo. (L’AZIONE)

1947. – Otvorenje čitaonice u Raklju. Ovog je mjeseca u Raklju otvorena Narodna čitaonica. Tom su zgodom učiteljice Smilja Perić i Aleksandra Štiglić govorile o kulturno-prosvjetnom radu i o važnosti čitaonice. Pioniri Raklja održali su lijepu priredbu, mnogi su se pioniri i pionirke istakli lijepom recitacijom i pjevanjem. Na svršetku je učiteljica pozvala sve prisutne da što češće opsjećuju ovu kulturnu ustanovu i da radom na prosvjetnom polju doprinesu svom vlastitom podizanju. (GLAS ISTRE)

1967. – U Puli ponovno klub prijatelja filma. Projekcijom nagrađenih filmova s prošlogodišnjeg Međunarodnog festivala kratkometražnog i dokumentarnog filma u Oberhausenu u dvorani kina Partizan u Puli u ponedjeljak 13. veljače u 19 sati ponovno je započeo sa radom nedavno osnovani KLUB PRIJATELJA FILMA. Kraći prekid u redovnom radu Kluba bio je prouzročen zastojem u nabavci umjetničkih i antologijskih vrijednih ostvarenja domaće i strane kinematografije, a upravo je redovno prikazivanje takvih filmskih djela koje je inače teško naći na redovnim kino-repertoarima osnovni cilj Kluba prijatelja fila. (GLAS ISTRE)

1967. – Milijuni za stanove u Žminju. Jedan problem Žminjštine traje već više od dvadeset godina. Riječ je o obnovi ruševina nastalih uzrokom rata. Fondovi za obnovu odavno su se ugasili i mimoišli više od stotinu porušenih zgrada Žminja i drugih mjesta ovog kraja. Problem će sada naći svoje rješenje. Lanjske je godine za izgradnju odnosno obnovu ustanova iz sredstava bivšeg fonda za stambenu izgradnju dodijeljena novčana pripomoć u iznosu od nepunih 10 milijuna starih dinara. (GLAS ISTRE)

1967. – Pula konačno dobiva kuglanu. Pitanje izgradnje nove ili barem adaptacije nekadašnje kuglane u Puli, koje se proteže već pet godina, konačno je dobilo svoj sretni epilog. Već nekoliko dana entuzijasti boćarskih klubova u Puli dobrovoljno rade na tom projektu. Računa se da će se radom samih sportaša prištedjeti oko 10 milijuna starih dinara. Inače, za izvođačke radove koji iznose 20 milijuna starih dinara, sredstva je osigurao Općinski SOFK Pule i Brodogradilište i tvornica dizel motora “Uljanik”. (GLAS ISTRE)

1967. – Uskoro u Rovinju tenis igrališta. Zaštićeni park “Zlani rt” u Rovinju predstavlja idealni prostor za rekreaciju stanovnika Rovinja i turista. Zato se ovih dana pristupilo preliminarnim razgovorima radi uređenja prvih tenis igrališta i eventualno igrališta za golf. (GLAS ISTRE)

Arhiva

by ltidic

26. veljače

Veljača 26, 2020 in 2 Veljača by ltidic

1918. – Domaće vijesti. Važno za one koji putuju iz Pule. Željeznički ured iz Pule saopćuje da ona dva osobna vlaka što dnevno odlaze iz Pule, nijesu u stanju da otpremaju onolik broj osoba što su dnevno na odlasku iz grada. Isto se tako ne može pridodati nikakvih novih vagona, a teretni vlakovi opet ne mogu preuzeti putnika. Na vlak koji odlazi u 5 i 50 minuta po podne imaju pravo isključivo radnici carskog i kraljevskog pomorskog arsenala koji posjeduju uredovno potvrđene radničke legitimacije. Za to će se u buduće izdavati samo toliko voznih karata, koliko bude sjedala na raspolaganju, a putnici opet koji već budu primili vozne karte neće s njima nipošto imati bezodvlačno pravo na otpremu. Na to se upozoravaju također carsko kraljevsko vojničke i civilne oblasti kako bi pri podjeljivanju dozvola za putovanje uzimali gore spomenute okolnosti u obzir. (HRVATSKI LIST)

1947. – Kulturna priredba u Režancima. Ovih dana naša omladina i pioniri u Režancima održali su lijepu priredbu s bogatim programom. Ova je priredba dokaz kako se naša omladina po selima kulturno razvija. U podizanju kulturno-prosvjetnog rada mnogo truda i napora ulaže učiteljica i njoj pripada veliki dio zasluge da je ova priredba tako dobro uspjela. Naročito je uspjela posljednja točka programa u kojoj su prikazani istarski narodni običaji uz muziku. (GLAS ISTRE)

1960. – Povećala se porodica dabrova u Buzetu. Prošle godine ing. Josip Hrka, iz Buzeta, nabavio je dva para dabrova koji su se namnožili te ih danas ima dvadesetak komada. Kako kaže vlasnik ove farme, dabrovi dobro napreduju i ne zadaju velikih briga oko uzgoja. Najveći problem predstavljaju nastambe, ali ni to nije tako velik izdatak. Sada ima šest nastambi kapaciteta oko 40 dabrova. Kod ing. Hrke za dabrove se interesirao i napredni poljoprivrednik Mikolavičić. On će uskoro kupiti i pokušati uzgoj na svom imanju, kraj potoka, gdje ima stalno dobre tekuće vode, koja je uz hranu, najvažnija za njihovo kupanje. Nije to sve. Ovih dana ing. Hrka očekuje da se porodica njegovih dabrova poveća još za kojih šest ako ne i više mladih. (GLAS ISTRE)

1967. – Što je pokazala priredba “Prvi pljesak” u Puli. Umjesto pljeska-voće. Rijetko je neka priredba u Puli izazvala neki interes kao što je bio slučaj s prvom ovogodišnjom pod nazivom “Prvi pljesak”. Na dan predstave bilo je mnogo onih koji su tražili kartu više. Gledalište Istarskog narodnog kazališta bilo je ispunjeno do posljednjeg mjesta i eto toliko očekivana predstava je započela. Ali, na samom početku, veliki revijski orkestar Udruženja muzičara zabavne i narodne muzike unio je nezadovoljstvo među publiku. Sedam minuta uvoda bilo je previše da se u ritmu mamba tog već pomalo zaboravljenog latinskog plesa dade uvod jednoj takvoj priredbi. Da pogodak u prazno bude još veći konferansje nije znao držati korak sa predstavom pa je i to djelovalo na već razdraženu publiku. A kada su se na pozornici pojavili nedovoljno uvježbani pjevači-amateri publika je umjesto pljeskom nagradila njihov trud voćem. Uzaludne su bile duhovite dosjetke najavljivača jer eto publika želi da se zabavi za 500 starih dinara koje je utrošila za toliko očekivanu predstavu u gradu koji oskudijeva zabavnim životom i da joj se pružio što se obećalo. (GLAS ISTRE)

1967. – Plamen u učionici. U učionici Osnovne škole u Škropetima izbio je ujutro 17. veljače požar uslijed kojeg je izgorjelo 25 kvadratnih metara parketnog poda. Požar je izazvao pad žara na pod iz prenatrpane školske peći. Uslijed požara izgorjela su i neka školska učila i jedan stol. Nastala šteta cijeni se na 300.000 starih dinara. (GLAS ISTRE)

1967. – Dva milijuna štete uslijed nevremena. Veliko nevrijeme, koje je u noći između 17. i 18. veljače vladalo nad Pazinom, prouzrokovalo je u Tvornici stočne hrane štetu od oko 2 milijuna starih dinara. Jaka kiša, popraćena vjetrom, slila se kroz otvorene prozore na žitarice i druge proizvode. (GLAS ISTRE)

Arhiva

by ltidic

25. veljače

Veljača 25, 2020 in 2 Veljača by ltidic

1884. – Inicijativni odbor “Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria” je podnijelo predstavku o legalnom priznavanju društva. Odbor čine: Andrea Amoroso, Bernardo Benussi, Giovani Cleva, Carlo de Franceschi, Felice Glezer, Nicolo Rizzi i Andrea Scampicchio. (MARCELLO BOGNERI)

1887. – Prva brodica udruge “Pietas Julia” je puštena u vodu. To je jedna elegantna “scappavia” pod imenom “Sergio” u čast antičkih Rimljana. Brodica je napravljena u udruzi i služiti će samo za školovanje mladih veslača. (MARCELLO BOGNERI)

1895. – Svi ratni brodovi koji su se našli u luci kao i sve gradske javne ustanove razvili su zastave s crnom vrpcom u povodu bečke sahrane nadvojvode Alberta. (MARCELLO BOGNERI)

1899. – U Galižani je oformljena Cassa rurale di prestiti e de risparmio, uz one u Šišanu i Momjanu treća te vrste u Istri. (MARCELLO BOGNERI)

1918. – Dopis iz Istre. Kanfanar. Naš mnogočasni župnik dekan pop Niko Šutlić dobio je jučer u tri i po sata po podne iz ruku visokog gospodina tvrđavnog povjerenika baruna Hohenbrucka srebrni križ 2. razreda za civilne usluge. Svečanosti je prisustvovao vladin upravitelj kanfanarske općine gosp. Dr. Ivo Mrakovčić, čitavo svećenstvo dekanata i mnogobrojni puk. Zaslužnom svečaru naše čestitke! (HRVATSKI LIST)

1924. – Iz Pomera. “Istarska Riječ” je donijela jedan dopis iz Pomera u kome se mi Pomerci tužimo radi ukinuća našega jezika u crkvi i radi osnovanog ženskog pjevačkog zbora koje ne pjeva u redu. U tom dopisu nije nanešena nikakva uvreda za ovdašnjeg župnika. Unatoč toga on se je na taj dopis veoma uznemirio te ga je čitao pred oltarom i napadao s tog svetog mjesta. Najinteresantnije je to da je te nedjelje napao dotičnu osobu u srpsko-hrvatskom jeziku, ali da bi propovijedao riječ božju u dotičnom jeziku to ne zna. (ISTARSKA RIJEČ)

1926. – Iz Račje Vasi. Nek se čuje i naš glas. Kod nas okreću stvari na bolje. Ljudi počinju da uvidjaju kuda su ih par odmetnika vodila, a naš “komesar izvan općine” nema kod nas već mnogo pristaša. Otvaramo oči i priznajemo da su susjedna sela nas po pravici krivo gledala. Ono neko oduševljenje za munturu i lumpanje, sve nas više ostavlja, postajemo hladni i odviše. Pa tako i treba naučila nas bijeda i nepravda. Pust je prošao medju bez velike buke i to znači da smo postali pametniji i hladniji. (ISTARSKA RIJEČ)

1927. – Iz Kanfanara. Vol napao ženu i teško je ranio. Jednog dana rano ujutro otišli su na rad u polje Kata Preuc stara 38 godina i njezin muž. Sobom su uzeli voz u koji su bili zapregnuti jedna krava i jedan vol. Kad su došli na polje puste goveda na pašu. Nije prošlo nego par minuta, kadli vol, koji je do tada bio miran počne bijesno skakati. Najedanput se ustrči naprama ženi u namjeri da je udari rogovima. Žena je počela vriskati htijući da izbjegne opasnosti, ali nije uspjela. Vol dotrči te je rogovima tako grozno udari u leđa da je žena odmah pala na zemlju u krvi. Zatim je nastavio s trčanjem po polju. Muž koji je sve to vidio odmah dođe u pomoć ženi i podigne je. Bijesna životinja tako jako je udarila ženu da joj je razbila hrptenicu i prouzročila veliku ranu. Ženi su pružili prvu pomoć i odveli je u puljsku bolnicu. Nalazi se veoma u očajnom stanju. (ISTARSKA RIJEČ)

1947. – 60-godišnju staricu Fumu Jelenić iz Modrušani naučio je unuk čitati i pisati. “Nikada u svom životu nisam bila tako umorna, ali ni tako vesela” rekla je starica Fuma Jelenić iz Modrušani, kada je prvi put u životu uspjela napisati svoje ime i prezime. Fumina kuća je daleko od mjesta gdje se održava tečaj za nepismene u Modrušanima pa ne može ići, ali je pozvala svog unuka koji ide u treći razred osnovne škole da je nauči čitati i pisati. I tako sada navečer uz petrolejku unuk uči svoju baku. Baka svladava uz pomoć unuka slovo po slovo i tom svojom upornošću sa znanjem može služiti primjerom svima. Nije sramota biti nepismen, ali je sramota ostati nepismen sada, kada u slobodi može svako učiti. (ISTARSKA RIJEČ)

Arhiva

by ltidic

24. veljače

Veljača 24, 2020 in 2 Veljača by ltidic

1896. – Medicinski bilten koga izdaje dr. Schiavuzzi danas bilježi: 242 slučaja ospica, 12 difterije, 13 šarlaha itd. Porast oboljelih je alarmantan i škole ostaju do daljeg zatvorene. (MARCELLO BOGNERI)

1900. – Provincijski odbor Istre je kupio u Nezakciju 5000 m2 terena gdje se pretpostavlja da je postojao grad. Odbor ima namjeru na tom lokalitetu nastaviti s racionalnim iskapanjima. (MARCELLO BOGNERI)

1921. – Otkriveni pobunjenici. Jučer navečer jedna grupa fašista saznala je da se nešto čudno dešava u jednoj kući iz ulice Castropola. Kuća je pripadala nekim jugoslavenima. Fašisti su razborito ušli u kuću da istraže što ima u njoj. Pronašli su mnoge knjižice od političko društva “Edinost” koje su bile naslovljene: Narodno Obrambeni Sklad. Radilo se je o materijalu za podjelu za istomišljenike, tj. za pobunjenike protiv Italije. Nađena je i prilično visoka svota novaca prikupljenog za kampanju protiv Italije. Jugoslavenima je sav taj materijal oduzet. Sutradan je novac podijeljen dalmatinskim izbjeglicama. (L’AZIONE)

1926. – Iz Sv. Ivana kraj Buzeta. Naša djeca i eksplorator. U Buzetu imadu neko društvo, kako oni zovu, eksploratora, a mi ćemo ih zvati dangube. Mi ih vidimo često u svojoj posebnoj odori da šeću, planduju, putuju, da se igraju na lopte, dakle da tako gube ovo zlatno vrijeme. Dobro je to, nek se igraju, nek planduju ljudi i dječaci koji nemaju drugo što da rade, ali naša djeca bogme rano ustaju, kasno lijegaju, a čitavi bogovetni dan rade: pasu goveda, kopaju, sade, pomažu uopće na polju i u kući. Naša se djeca dosti namuče, dosti ezerciraju i vježbaju korisnim radom. Vi u gradu, vi šinjori, možete se zabavljati kako hoćete. Neki mladići polaze i našim krajem te mame naše dječake da budu dangube. Ali ih je junački oprao jedan naš otac. “Moj mali će kopati, a ne šetati se. Ja sam gospodar svoga sina.” (ISTARSKA RIJEČ)

1926. – Iz Roverije. Naši jadi i nevolje. Dobivamo udarac za udarcem. Lanjske godine nam je općina oduzela “komunal”, a ove nam je nametnula porez na stoku. Po svakom volu ili kravi moramo plaćati 18 lira poreza, a po ovci, magarcu, psu itd. 4 lira. To je veliki teret koji ne ćemo moći dugo vremena da snosimo. Prije ili kasnije bit ćemo primorani da prodamo blago i čitavo imanje pa da selimo trbuhom za kruhom. Naši “raprežentanci” posvećuju glavnu brigu svom želucu i svojim prijateljima. Njima je opća korist deveta briga,. (ISTARSKA RIJEČ)

1927. – Iz Pule. Cijene živežnih namirnica. Prije nekoliko dana sastala se u općinskoj kući jedna reprezentanca trgovaca i građana na sjednici. Na toj se je sjednici raspravljalo o cijenama raznih živežnih namirnica na puljskom tržištu. Između ostalog se je govorilo o cijenama mesa, masti i ribe. Za meso se je zaključilo da je preskupo i da će mesari morati sniziti cijene. Osim toga mesari će morati prodavati odvojeno meso od krave i vola kako bi se moglo razlikovati jedno od drugoga. Mast je opet poskupila jer je ljetina bila slaba. O ribama i ribarima se također mnogo raspravljalo. Pred kratkim je nastupila na snagu odredba da ribari mogu sami svoju ribu prodavati bez da je prodaju takozvanim pijacatorima. Oni nose mokre gaće, a ne puljski trgovci pa im zato i pripada dobitak. Zaključeno je da to nije za puljsko građanstvo jer da naime ribari profitiraju na cijenama ne znamo da li je to baš tako. Još je zaključeno da će se riba opet prodavati pijacatorima koji će ribu prepodavati s nekim postotkom dobitka, kako će općina odrediti, vidjet ćemo kakao će se sve razvijati. (ISTARSKA RIJEČ)

1971. – Matičarima raj osiguran. Poznato je: u Jugoslaviji se pravovaljani brak može sklopiti samo na temelju Osnovnog zakona o braku pred zakonom ili njegovim predstavnicima. Svi ostali brakovi sklopljeni u crkvi ili pod vrbom nisu pravovaljani i smatraju se divljima. Kako svako pravilo ima izuzetaka tako i Osnovni zakon o braku, zahvaljujući matičarima u Puli, ne važi za sve. On, na primjer, ne važi za Puljane na privremenom radu u Švedskoj. Puljani u Švedskoj mogu se vjenčati i samo pred bogom, bez straha da po povratku u Pulu njihov brak neće biti priznat. Do toga dolazi neshvatljivim tumačenjem zakona i administriranjem na nivou kako se to vidi i iz godišnjeg izvještaja matičara: “U Švedskoj naši državljani sklapaju samo crkveni brak koji mi upisujemo u naše matične knjige vjenčanih i dolazi do toga da su oba braka (pred Zakonom u Jugoslaviji i Bogom u Švedskoj) jednako pravno valjani. Kada se građani vrate s privremenog rada u domovinu njihov je crkveni brak i dalje punovažan”. To se zove administracija i bog je može zastupati! Zahvaljujući njoj, bog u Švedskoj ima prava koja su mu uskraćena u Puli i Jugoslaviji. (GLAS ISTRE)

Arhiva