
Kao povjesničar akademik Strčić uglavnom se bavio poviješću zapadnog dijela Hrvatske, posebno hrvatskim narodnim preporodom u Istri i na kvarnerskim otocima, razdobljem između dva svjetska rata te Drugoga svjetskog rata.
O temama iz tih područja kao autor i suautor objavio je tridesetak knjiga i brojne članke.
Najvažnija djela su mu Građa o talijanskoj okupaciji otoka Krka (1970.), Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka (1971), Vanjskopolitička borba Josipa Broza Tita za Istru od 1941. do 1945. godine (1978.), Krk (1978), Povijest Rijeke (1988.), Hrvatski narodni preporod (1988.), Hrvatski istarski trolist (1996.), Prva gimnazija u Rijeci (1997.), Županija primorsko-goranska (1996.), Košljun i franjevački samostan (2001.) te Od pape Aleksandra III. do pape Ivana Pavla II. (2003). Zajedno s akademikom Lujom Margetićem priredio je izdanja srednjovjekovnog krčkog (1988.), senjskog (1988.) i rapskog (2004.) statuta.
Tri je puta dobio nagradu Grada Rijeke te nagrade Grada Krka i Pazina. Dobitnik je nagrade Grada Rijeke za životno djelo, za cjelokupan doprinos unapređenju i promicanju znanosti te istraživanju povijesti grada Rijeke i zapadne Hrvatske.