1900. – Žalostan običaj. U Puli teče žalosna navada da mališe ne krste nekoliko dana iza poroda, nego što su drugima dani to su ovdje godine pa takvog nevinog bezbogovića krste nakon godine i nakon dvie, drugog poslie tri, opet jednog iza četiri, a imade i slučajeva gdje ih krste iza odmaklih pet dapače i 6 godina. Dužnost je majke da čim počme u djeteta svitati razum priuči diete da zove svoju mamicu i tatu, da znade gdje stoji Onaj što svime ravna i sve uredjuje, da znade za svog angjelica čuvara, da ga uči najljepšu svagdanju molitvu: Oče naš, a i druge pomanje stvari naše vjeroispovijesti. Djetence vidi sunce i zviezde i mjesec i ptičice i druge krasote pa tko će mu o tome račun dati? (NAŠA SLOGA)
1909. – Zapovjednik mornarice. Njegova preuzvišenost gosp. admiral grof Montecucoli, zapovjednik bojne mornarice, dolazi jutros u Pulu. (OMNIBUS)
1916. – Važno za posjednike volova, krava itd. Upozoruju se svi gospodari u Puli da sve volove, krave, ovce, koze i prasce prijave najkasnije do 18. o. mj. na gradskom poglavarstvu u sobi broj 19. (HRVATSKI LIST)
1916. – Oglas: Kazalište Ciscutti. U subotu 13. i nedjelju 14. o. mj. prikazivati će se veliko kinematografsko djelo “S Bogom za cara i domovinu”, osobito patriotički film koji je svuda postigao kolosalni uspjeh i koji sada slavi slavlje u kazalištu Fenice u Trstu. (HRVATSKI LIST)
1917. – Pitanje naših bjegunaca. Imade mnogo seljaka iz okolice Pule koji imadu dostatno zemljišta ne samo da preživljaju sebe i obitelj već koji bi moglii nešto doprinijeti i za prehranu grada. Pomanjkanje jaja i povrća koje je kroz čitavo ratno doba vladalo na našem tržištu bilo bi se osjetilo u puno manjoj mjeri kad bi se kod evakuacije bilo pazilo na to. Mislilo se je da će se imućniji seljaci vratiti za ovogodišnju proljetnu sjetvu u puljsku okolicu no to je ostala samo isprazna nada. Da se dozvoli jednom dijelu naših bjegunaca povratak u domovinu, naravski samo onima koji posjeduju dostatno zemljiđšta, postiglo bi se da bi se barem djeomično popravile štete koje je našoj okolici donio rat. (HRVATSKI LIST)
1917. – Rodjendan Njez. Veličanstva carice. Prigodom 25. rodjendana naše carice razvješene su po svim gradskim ulicama zastave. U stolnoj crkvi i crkvi sv. Srca čitale su se svečane službe božje s “Te deum”. U jutro je mornarička glazba koracala gradom, igrajući domoljubne pjesme i koračnice. U 9 sati čitala se je u mornaričkoj crkvi velika misa kod koje je prisustvovao lučki admiral sa svojim stožerom. (HRVATSKI LIST)
1917. – Oglašava Cafe Tegetthoff. Najveća kavana u Puli. Ima na raspolaganju veliki broj austro-ugarskih, njemačkih i švicarskih novina, u hrvatskom, českom, njemačkom i talijanskom jeziku. Veliki salon, 5 biljara. Točna poslužba. Za mnogobrojni posjet preporuča se vlasnik. (HRVATSKI LIST)
1918. – Društvo prijatelja djece otvara u Puli dne 15. svibnja 1918. u kući Arco Romano, ulica Carrara, savjetni ured za matere uz kuhinju za mlijeko. Svrha ovog zavoda sastoji se u tome da se s jedne strane majkama koje doje do uključivo šest mjeseci iza poroda dojenčeta pruži mliječne životne namirnice kao kukuruzno brašno, slador itd. i to jedan put na sedmicu kao nagradu za dojenje, a s druge strane da se onoj dojenčadi koja se umjetno othranjuje dade odgovarajuću količinu prema liječničkom propisu priredjenog mlijeka i to svaki dan do svšetka dobe od jedne godine. (HRVATSKI LIST)
1927. – Oglas Ortopedijskog instituta Zecchi iz Torina: Aparat Zecchi ozdravljuje erniju (kilu). Potvrdjuju iz iskustva liječnici i bolesnici! Taj aparat mekan i lagan nosi se noću i danu po prilici 30 dana. Svi koji boluju sa sigurnošću i bez oklijevanja neka si naruče “Aparat Zecchi” kod vrijednog ortopedika koji će se nalaziti ub Puli, u četvrtak dne 26. i petak 27. maja u hotelu “Miramar”. (ISTARSKA RIJEČ)
1946. – Seljaci okolice Rovinja za Dom staraca. U gradu Rovinju nalazi se Dom staraca u kojem su smještena 94 starca koji su nesposobni za rad. Prilikom praznika Prvog maja, seljaci sela Mondelako, Španidige i Rovinjskog sela posjetili su Dom staraca te im darovali 7.70 kg sira, 236 kom. Jaja, 4.75 litara ulja, 20 kg špinata, 10 kg salate, 32 komada čokolade, 10 kutija konzerviranog mesa, 20 kg tjestenine, 560 cigareta, 1 kg slanine i 7 kg svježeg mesa. (GLAS ISTRE)
1946. – Uspješan rad pučke kuhinje u Vrsaru. Odmah po oslobođenju naših sela i gradova počele su narodne vlasti izlaziti u susret siromašnim obiteljima koje su za vrijeme rata najviše nastradale. U Vrsaru je pučka kuhinja, čije je troškove uzdržavanja preuzeo sam narod, otvorena već prve dane nakon oslobođenja. Broj osoba koji se danas hrane u njoj dosegao je 99, a mjesečni troškovi uzdržavanja iznose preko 20.000 lira. U davanju doprinosa najviše su se istakli ribari Vrsara koji su samo jednom prilikom dali 18.000 lira. Dvije drugarice spremaju hranu, no radi pomanjkanja prostorija i posuđa obitelji nose hranu kućama. (GLAS ISTRE)
1972. – Tatinim automobilom na izlet. Maloljetni S. M. iz Pule jučer je oko ponoći, dok su mu roditelji mirno spavali, sjeo u tatin automobil i s društvom se izvezao na noćni izlet do Labina. Uznemiren čudnom lupom, otac maloljetnog S. M. uskoro je bio na ulici gdje je žalosno konstatirao da su mu nepoznati ljudi odvezli automobil. Krađu je odmah prijavio stanici saobraćajne milicije. Rano ujutro, u saobraćajnoj miliciji pojavio se S. M. i začuđeno upitao dežurnog:”Čuo sam da ste me tražili! Eto, ja sam stigao. Što ste htjeli?” Nakon obećanja da više neće posuđivati tatin automobil, maloljetni S. M. pušten je kući. (GLAS ISTRE)