1884. – Nesreća na istarskoj željeznici. Na državnoj željeznici Divača-Pula dogodila se prošlih dana kod postaje Cerovlja grozna nesreća. Neka 40 godišnja seljakinja htjede preći preko željezničke pruge kad ju uhvati parni stroj te ju povuče sa sobom nekoliko koračajah i svu razmesari. Od željezničkog osoblja neima na tom žalostnom dogadjaju nitko ni najmanje krivnje. Mislimo da će ovaj grozni slučaj opametiti i one koji često iz prkosa ili lahkoumlja izvrgavaju svoj život pogibelji. (NAŠA SLOGA)
1912. – Stanari stambene zgrade u Via Campomarzio mogli su biti otrovani plinom zbog puknuća plinske cijevi. Puknuće je uzrokovao parni valjak koji je radio na poravnavanju novo pošljunčane ulice. Bračni par, koji je bio omamljen plinom, u zadnji čas je spašen reanimacijom i prevezeni su u bolnicu. Pri ovakvim događajima ne može se dopustiti odgovornima da navuku bijele rukavice! (POLAER TAGBLATT)
1917. – Poljodjelsko-vojnički dopusti. Tvrdjavni povjerenik javlja: “Oni vojnici koji su prispjeli u Pulu na dopust radi poljodjelskih radnja imadu se prijaviti koli kod dolaska toli kod odlaska iz Pule na anagrafičkom općinskom uredu (Foro 1, prizemno, desno) donesavši sobom dopustnu dozvolu. Na tim dopustima imadu općinski delegati, odnosno kapovile potvrditi, da su dopusnici uistinu izvršivali gospodarsko-poljske poslove.” (POLAER TAGBLATT)
1917. – Oglas: Veliki izbor listovnog papira u mapama i kutijama preporuča papirnica Jos. Krmpotić, Pula. (POLAER TAGBLATT)
1917. – Glazba c. i kr. ratne mornarice svirat će danas od 5 sati poslije podne na trgu “Tegetthoff” slijedeće komade: 1. Stritzl: IV honvedska koračnica, 2. Rosenberg: Hrvatska overtura, 3. Kalman: Seoska djeca, valčik, 4. Schubert-Berte: Geh’ Alte Schau, pjesma iz operete. (POLAER TAGBLATT)
1917. – Nestašica saharina. Jer ima u cijeloj Austriji samo jedna tvornica koja izradjuje saharin, naime, u Oderburgu, a ta ne može ni izdaleka načiniti ni toliko saharina, koliko bi ga sam Beč trebao. Nalaze se austrijski kavanari i slična poduzeća u velikoj brizi, osobito otkako ne dobivaju za svoje goste šećera. (POLAER TAGBLATT)
1937. – Oglas. Politeama Ciscutti danas od 17 h i dalje: velika premijera, impresivno umjetničko djelo “Un affare misteriozo” (L’Uomo che uccise”) s Paulom Wegenerom. Na sceni: variete “Proljeće 1937.”, sa simpatičnim komičarima Rol-Iu i Nino-Nini. Veliki uspjeh. (CORRIERE ISTRIANO)
1957. – Djelatnost koncertne poslovnice u Puli, da li će Arena dobiti stalnu pozornicu? Gostovanja poznatih ansambla. Koncertna poslovnica Društva prijatelja muzike u Puli se svakim danom afirmira kod građanstva uspjelim priredbama i koncertima. Tako smo u relativno kratkom periodu imali prilike da prisustvujemo lijepim koncertima zagrebačkih umjetnika. Poslovnica namjerava da njen rad dobije karakter stalnih što češćih koncerata bez obzira na godišnje doba. Pula, kao što je poznato, ima lijepih mogućnosti za razvitak muzičkog života samo što oni nisu u potpunosti iskorišteni. Preko ljeta najznačajnija je manifestacija Festival jugoslavenskog filma, ali osim njega nešto stalno ne postoji. Naša Arena je gledalište za kakvim može zavidjeti svaki grad u inozemstvu. Za pojedine prigode u njoj se provizorno napravi pozornica koja se poslije toga skloni. Nedostatak jedne stalne pozornice onemogućava gostovanje pojedinih ansambla, zato, kako smo dobili obavještenje, radi se na projektu pozornice sa skeletom od cijevi pa bi se lako postavila i u druge dijelove grada u slučaju prokazivanja nekog kazališnog djela. (GLAS ISTRE)
1960. – Kinopredstave u Raklju. Već preko mjesec dana u Raklju se redovito dvaput tjedno priređuju kinopredstave i to u domu kulture koji su Rakljanci izgradili dobrovoljnim radom. Jedanput u tjednu predstava se priređuje i u selu Peruški. (GLAS ISTRE)
1960. – Srdačan ispračaj. Šaptač Irena Fuks nakon 30 godina rada odlazi u mirovinu. Jedan od onih skromnih kazališnih stvaralaca koje publika nikada ne vidi, a od kojih zavisi mnogo toga u jednoj predstavi, šaptač Irena Fuks odlazi u mirovinu. Kolege su joj priredili srdačan ispraćaj uputili joj puno toplih riječi na rastanku i zaželjeli da ih ponekad opet posjeti. Deset godina provela je ona za šaptačkim pultom u ovom kazalištu. Živjela sa svakim pokretom glumaca na sceni, kako ona kaže, radovala se svakom njihovom uspjehu, trudila se da im pomogne koliko je mogla. Deset godina šaptanja u jednom kazalištu, a prije toga još dvadeset u drugim. Kazalište je moj život, rekla je kroz suze i osmjehe, uzbuđena, uvijek ću živjeti s njim i s vama. (GLAS ISTRE)