1906. – Kazalište. Pokusi za jednu opernu predstavu privode se kraju i sigurno će biti nekoliko lijepih izvedbi. O tenoru se saznaje da je do pred kratko vrijeme s velikim uspjehom pjevao u operi “Tosca”. Sopran primadona Rosita Jacoby je u kazalištima Lisabona, Beunos Airesa, Mexico City, Montevideo, Milano, Napulj također doživjela veliki uspjeh. Isto se može reći i za baritona Emanuela Buccala koji će pjevati u Toski ulogu Scarpije po 125-i put. I on je u Pulu doputovao iz Buenos Airesa. (POLAER TAGBLATT)
1906. – Pepeljasta kiša u Puli. Javljaju iz Valbandona blizu Fažane da je tamo jučer u jutro padala sitna kišica u masnim kapljicama koje ostavljaju tragove crvenkastog pepela na staklima od prozora izloženih prema jugu. Ista pojava opazila se jučer i u Puli na prozorima okrenutim prema jugu. Pošto je sličnih pojava bilo izvan Italije i po nekim mjestima južne Dalmacije sa sigurnošću se može utvrditi da je ova kišica pomiješana sa pepelom iz Vezuva što ga je donesao južni vjetar koji je žestoko puhao dva dana. (OMNIBUS)
1906. – Promjena voznog reda na željezničkoj postaji u Puli. Počevši od 1. 5. uvest će se na postaji u Puli novi stalni red pri odlasku i dolasku vlakova te se ujedno uvađa novi brzovlak Divača-Pula. Uvođenjem novog brzovlaka otpada brzovlak koji je dolazio svaki četvrtak u jutro te je imao priključak na parobrod “Wurmbrand”. (OMNIBUS)
1908. – Kako se govori uvesti će se u našem gradu novo državno redarstvo već mjeseca julija o. godine. Sav redarstveni zbor sa činovnicima brojiti će 200 osoba. Od redarstvenika odpasti će ih na Pulu 150, na Vodnjan 30, a ostali na Bale. (NAŠA SLOGA)
1910. – Jučer u popodnevnim satima su g. Pregel, Petinelli, Viezzoli i Mattiassevich potpisali kod javnog bilježnika ugovor o najmu kazališta Politeama Ciscutti s pripojenim prostorom od vlasnika Muzzatti. Nakon radikalnih promjena, kazalište će i dalje ostati u upotrebi. (MARCELLO BOGNERI)
1925. – Iz Buzetske općine. Na našem zadnjem marvinskom sajmu ispod Buzeta bilo je dovedeno malo goveda, a ni kupaca nije bilo. Više smo goveda, bolje krava, zamijenili nego kupili. Utješljivo je da sad dolazi na sajam mnogo naših domaćih praščića, ovaj put oko dvije stotine. Prije smo morali kupovati inostrane prasce. Jedno nam se čini da nije pravo. Nekoji od nas su prodali sijeno po 11-13 lira kvintal, dakle po mrtvoj cijeni. Ovo zato što je sad manje goveda, a lani je bilo dosti sijena. (ISTARSKA RIJEČ)
1953. – 1. svibnja otvorit će se odmaralište za penzionere. Na jednoj sjednici Narodnog odbora grada nedavno je odlučeno da se bivša vila Idola pretvori u dom penzionera. Radovi na preuređenju i popravku ove lijepe zgrade smještene na periferiji Pule iznad uvale Valsaline brzo napreduju, tako da će ovaj dom vjerojatno bit otvoren već 1. 5. ove godine. (GLAS ISTRE)
1953. – Godišnja skupština Društva za povijest i kulturna pitanja Istre. U nedjelju 12. ovog mjeseca održana je u Puli u čitaonici Naučne biblioteke druga godišnja skupština Društva za povijest i kulturna pitanja Istre. Nakon referata predsjednika društva o radu naučnih ustanova u Istri, tajnik društva ponio je iscrpan referat o radu društva. U diskusiji iznijeto je niz prijedloga za poboljšanje rada društva. Kao glavni zadatak društva i dalje ostaje popularizacija znanosti i naročito istarske povijesti među najširim članovima, što će se postići u prvom redu suradnjom članova u lokalnoj istarskoj štampi. U novi odbor izabrano je 11 članova, a u nadzorni odbor 3 člana. Za predsjednika društva ponovo je izabran drug Bačić Boris, direktor Arheološkog muzeja u Puli. (GLAS ISTRE)
1954. – Zemljopis Istre. Svakog će obradovati vijest da je Matica hrvatska odlučila štampati zemljopis Hrvatske u deset knjiga. Takva nam je knjiga neophodno potrebna jer je nemamo ni u manjem opsegu. Zemljopis Hrvatske Vjekoslava Klaića od 1878. je godinama zastario. Matičin Zemljopis će biti mnogo opširniji i napisan od mnogih domaćih stručnjaka. Jedna će knjiga biti sigurno posvećena Istri onom dijelu koji pripada narodnoj Republici Hrvatskoj. Pothvat je Matičin pohvalan i koristan, a bit će ostvaren tek u nekoliko godina. Nadajmo se da knjiga o Istri neće izaći među posljednjima. (GLAS ISTRE)
1965. – Čije je Rovinjsko kazalište. Rovinjci su s pravom ponosni na svoje kazalište. Nema mnogo malih mjesta koji se mogu pohvaliti kazališnom kućom kakvu ima Rovinj. Ipak, ne zna se čije je briga održavanja ovog objekta, čije je on osnovno sredstvo, tko je obavezan plaćati amortizaciju zgrade. Tako lijepo rovinjsko kazalište pomalo propada. Ničije i svačije kazalište. Nitko ga neće, ali svi ističu svoje pravo da se koriste njegovim prostorom. (GLAS ISTRE)