1906. – Opomena ribarima. C. k. lučko zapovjedništvo u Puli izdalo je objavu glede noćnog ribarenja ispred trgovačke luke puljske i u njoj. Pošto se za ulaženja brodova i parobroda često događaju pomutnje to se u gore označenim mjestima najstrože zabranjuje ribariti sa više svjetiljaka. Izuzimlje se ribarenje srdela u ljetu, ali i to samo s jednom svjetiljkom. Oni koji budu radili proti toj odredbi bit će strogo kažnjeni. (OMNIBUS)
1908. – Sv Lovreč. Veleč. F. Hrdy došao je u Sv Lovreč 1900. kada ciela ta prostrana župa sa 1.550 stanovnika bijaše bez škole. Nastojanjem župeupravitelja, pomoću “Družbe sv. Ć. i M.” i dobrih ljudi počelo se gradnjom škole. Dvojici učitelja, M. Lukežu i g. Zlatiću uskoro bi uskraćena plaća. Pošto nije bilo izgleda da će se dobiti novog učitelja, zamolio je veleč. Župnik Hrdy da mu se dozvoli podučavati djecu te mu je C. kr. zemaljsko školsko vieće odgovorilo da to može. ali bezplatno. I evo već teče treća godina da on podučava bezplatno djecu u Sv. Lovreču koje sad ima 135. Djelovanje župnika se ne zastavlja. Njegovim nastojanjem gradi se već škola u župi Sv. Lucije, a do malo će se u samom Labinu. (OMNIBUS)
1909. – Liepe mi pravičnosti. Zapovjednik C. i kr. ratne mornarice grof Montecuccoli odgovorio je u zadnjim delegacijama na pritužbe naših zastupnika da se hrvatski jezik u ratnoj mornarici ne poštuje da to ne stoji jer da se u ratnoj mornarici daje hrvatskom jeziku dolično mjesto i strogo se pazi da se sa hrvatskom momčadi njihovim jezikom obći i naredbe i propise tumači. Ali, čini se da tomu nije tako. Na željeznom mostu što spaja otočić Maslinik s kopnom nalazi se od kratkog vremena tabla s njemačkim i talijanskim natpisom da je strogo zabranjeno pod prietnjom globe zaustavljati se na tom mostu. Tu se očito vidi ignoriranje hrvatskog naroda i njegovog jezika te gospoda u arsenalu morala bi imati bar toliko pristojnosti te znati da je u stari hrvatski jezik zemaljski, a i toliko takta te ne blamirati tako svog zapovjednika. (OMNIBUS)
1977. – Pula. Prosuli tuđi novac. U ulici španjolskih boraca na Verudi, kod Plinare, nedavno je položena cijev za plin. U istom kamenitom kanalu, ispod nje, nalazi se cijev za vodu. Reklo bi se još jedna radna pobjeda. Reklo bi se, ali… U 80-tak metara dugački kanal najprije je položena vodovodna cijev. Potom je kanal otprilike dubok metar, a širok 60-tak centimetara zatrpan. Samo nekoliko dana nakon toga on je otvoren u cijeloj dužini kako bi se iznad vodovodne položila plinska cijev. Zanimljivi su odgovori odgovornih na pitanje zbog čega se tako rasipa novac. Direktor INE-Plinare, Drago Obrovac, naglasio je da je od SIZ-a za stambeno-komunalne poslove i urbanizam (a on je bio investitor) prekasno dobiven nalog za polaganje cijevi za plin, onda kad je kanal već bio zatvoren. Drukčija je tvrdnja rukovodioca opće službe za pripremu zemljišta Milana Okmace, predstavnika tog SIZ-a. On ističe da je INA-Plinara za tu svoju obvezu znala prije više od godinu dana. Njoj je na vrijeme naloženo da se poveže s operativom poduzeća “Put” koja je izvela te radove. Što učiniti nakon svega? Očito je da je ovdje prosut tuđi novac. Ovaj slučaj, tako jasan, otkrili su i zazvonili na uzbunu sami građani. Koliko je, međutim, slučajeva koji su ostali neprimijećeni i u kojima je zbog nemarnosti potrošen teško zarađen novac? Ne bi li i to mogla biti tema jednog ozbiljnog društvenog skupa? (GLAS ISTRE)