1886. – Golubija pošta. Ratna luka je odlučila osnovati stanište za golubice putnice koje će se koristiti za brodove na dugim putovanjima za otpremanje poruka u udaljene zemlje. Za golubarnik će se brinuti specijalisti, a biti će postavljena u rajonu Sv. Polikarpa, kod zatvora. (MARCELLO BOGNERI)
1886. – Osnovana je udruga dimnjačar, predsjedava veteran Nicolo Derenzinovich. (MARCELLO BOGNERI)
1888. – Za gradonačelnika grada Pule izabran je g. Antonio Barsan. (MARCELLO BOGNERI)
1897. – Iz izvještaja Komisije za pošumljivanje Istarskog krša vidi se da je u razdoblju 1895-96. pošumljeno 138 hektara terena s 1.415.000 biljki, presađeno 1.038.000 u cilju oporavka i sagrađeno 3.882 m suhozida za zaštitu kultura. (MARCELLO BOGNERI)
1900. – Pazin. Na inicijativu Agrarnog savjeta koji je u ove svrhe izdvojio 100 florina i pod upravom Agrarnog konzorcija distrikta od 5. do 15. veljače je vršeno kalemljenje američkom lozom. U tri dnevne smjene učestvovalo je 70 poljoprivrednika. (MARCELLO BOGNERI)
1901. – Stigao je novi top iz tvornice Krupp za tvrđavu BarbarigaNovi top je težak 83 tone, kalibra je 30.5 cm i dostiže udaljenost od 9 do 12 km. (MARCELLO BOGNERI)
1908. – Tri su debele ure vijećala gospoda u Beču da riješe pitanje pulskih izbora i uopće da se dogovore o istarskim prilikama. Sjednicama prisustvuju dva ministra: ministar predsjednik i ministar unutarnjih poslova, admiral Monfecuccoli (Rudolf Montecuccoli, op. ur.), viceadmiral Riper, namjesnik Hohenlohe, naš delegat dr. Laginja, zastupnik dr. Trinajstić, zatim Rizzi i neki drugi. Nakon 3 ure vijećanja nije se ništa moglo zaključiti. (OMNIBUS)
1909. – Policijske vijesti. U via Sergia izgubljena je novčarka s većom svotom novaca. K. H., stanujuća u via Veterani broj 9, prijavila je policiji da joj je bila ukradena jedna kabanica u vrijednosti od 30 kruna. Zidar Ivan P. bio je uhićen jer je u društvu druge petorice jeo i pio u krčmi F. B. u Piazza Ninfea te je onda ne plativši skupa s njima pobjegao. (OMNIBUS)
1933. – Pismo iz Buzeštine. Osjećamo se tužni, kao otcijepljeni od ostalog svijeta, od braće naše. I ogorčeni smo i duboko nezadovoljni pored svega truda fašista kojima je cilj da lažno i u najljepšem svjetlu prikažu javnosti stanje našeg tužnog zavičaja. Veliku važnost pripisuju izgradnji vodovoda kod Sv. Ivana gdje su zaposlili par stotina naših radnika. Naravski, da oni svrhu izgradnje ovog doista velikog vodovoda tumače javnosti na svoj način, medjutim, zna se za čim se ide. Sprema se za rat, a znamo da se i po ostalim krajevima Istre radi u istom pravcu. (ISTRA)
1959. – Umag, grad televizora. Danas nije više nikakvo čudo da se na pojedinim krovovima umaških kuća mogu vidjeti i po tri televizijske antene raznih dimenzija i raznih oblika. U nepunih godinu i pol dana broj vlasnika televizora od svega 4 popeo se već na preko 30. Kao poklon raznim građanima stiglo je 7 televizora, a predbilježeno je za kupnju kod umaškog Radio-servisa oko 50 daljnjih građana. Prema tome računa se da će uskoro u Umagu biti ukupno 85 televizora. A kako interes za televiziju svakim danom sve više raste sigurno je da će u prvoj polovici 1959. godine broj vlasnika televizora prijeći i stotinu. Razlog naglom povećanju broja vlasnika televizora u Umagu leži u tome što se u Umagu mogu veoma dobro primati emisije iz Zagreba, Ljubljane i Trsta koji imaju isti pravac valova prema Umagu. (GLAS ISTRE)
1974. – Pula. Nevolje sa čokoladom. Nabavljači kanditorske robe pulskih veletrgovačkih poduzeća u pravom smislu riječi se nalaze između nakovnja i čekića. Kandita (čokolade, bomboni i dr.) sve je manje zbog nestašice kakaa na svjetskom tržištu. Specijalnih vrsta čokolade (s lješnjacima, punjenih) sve je teže dobiti. Otud i slaba opskrbljenost pulskih prodavaonica tim slasticama. Skučen asortiman kandita zadat će mnogo glavobolje i trgovcima i potrošačima, naročito uoči Dana žena. (GLAS ISTRE)
