1908. – Iz Medulina nam javljaju da su nepoznati zlikovci našemu Josipu Privratu dana 2. tekućeg mjeseca razbili jednu barčicu te mu time prouzročili najmanje 30 K štete. Drži se da je to zločinstvo počinio kojigod žalosni stvor kamoristižne stranke jer je Privrat naš, pošten čovjek koji je onomad o poznatom sukobu, na sudu u Rovinju, sve po istini kazivao, a sa svim tim naši bijahu osuđeni. Nek budu lopovi sigurni da ako se ih nađe neće tako lako proći. (OMNIBUS)
1919. – Žalbe seljaka. Nakon rata, seljacima su oduzeta polja koja im je prijašnja država dala na dar. Svi oni koji su posjedovali magarce isti su ostali u njihovom vlasništvu, no nisu riješena istim postupkom pitanja posjedovanja krava. Svi seljaci koji su imali krave dobili su ih “na korištenje”, tj. nisu bile njihovo vlasništvo već državno. Posljedica toga je bila minimalna zbrinutost prema životinjama koje su sve više neishranjene i bolesne. Situacija je zabrinjavajuća jer je kravlje i teleće meso izgubilo vrijednost koju je nekada imalo te su mu cijene drastično pale. (L’AZIONE)
1921. – Ulica Baccusa. U Pazinu postoji ulica po imenom Baccus. Suprotno od onoga što velika većina ljudi misli, tj. da je ulica puna konoba s vinom, ulica Baccus se je pretvorila u pravo odlagalište smeća. Ulicom vlada miris smrada umjesto vinski miris. Puna je smeća zbog vlastite lokacije te građani Pazina smatraju da bi se ulica trebala nazvati ulicom smrada. (L’AZIONE)
1959. – Pula će dobiti još jednu srednju stručnu školu. Prema zaključku Savjeta za prosvjetu Narodnog odbora općine Pula u školskoj godini 1959/1960. u Puli će se otvoriti još jedna srednja stručna škola. Bit će to Srednja tehnička škola s elektrotehničkim i strojarskim odjeljenjem. O koristi i nužnosti o novoj školi najbolje govori činjenica da je već danas za privredna poduzeća u Istri potrebno oko 320 strojarskih tehničara i oko 120 elektro-tehničara. Interes za ovu školu kod omladinaca bit će vrlo velik jer mlađi ljudi u Istri vole struke kao što su strojarstvo i elektrotehnika. Kako se predviđa za ovu školu kasnije će se pristupiti i izgradnji posebne zgrade nedaleko mornaričke crkve. (GLAS ISTRE)
1960. – Za stanovnike labinske riviere iako su na domaku ugljenokopa, rudnik kao da ne postoji. Malom broju ljudi u Istri, van kruga pomoraca, je poznato da na Labinštini ima nekoliko sela gdje žive isključivo pomorci sa svojim obiteljima. Za većinu Istrana Labinština je pojam krševitog i neplodnog zemljišta na kojem su nastanjeni rudari. Međutim, od Rapca, male luke ispod Labina, pa sve do Koromačna, uz morsku obalu ili u njezinoj blizini, rasuta su manja sela: Črni, Kosi, Ravni, Drenje i Prkušnica u kojima nema i nikada nije bilo ni jednog rudara iako su ta sela od Prvog rudarskog okna udaljena svega desetak kilometara. “Navigati da, bilo po ken vrimenu i moru” govore pomorci iz Labinštine, ali za sve šolde na svitu ni za jenu uru ne želimo poći u kavu pod zemlju.” Među ovim selima pomoraca, opet, kao “najmorskije” se ističe Prkušnica. (GLAS ISTRE)