1915. – Jučer su otpremljene dvije velike škrinje tople odjeće za vojake pri Ministarstvu Rata. (MARCELLO BOGNERI)
1920. – Civilni komesarijat za Julijsku krajinu poručuje: za kretanje pokrajinom nisu potrebni posebni dokumenti, osim osobne iskaznice te potvrđene slike (u putovnici, poštanskoj iskaznici i sl.). Teritorij pulskog okruga je izuzet, tu je potrebno imati specijalnu propusnicu Vojne Komande. (MARCELLO BOGNERI)
1921. – Čekovi za bivše borce. Predsjedništvo bivših boraca iz Pule obavještava svoje članove da će institucija podijeliti dvadeset i dva čeka. Svrha podjele čekova jest ta da se omogući hrabrim borcima daljnje školovanje. Čekovi će biti raspoređeni po kategorijama, tj. osam čekova će biti namijenjena industriji, dva doktorima, a ostatak čekova će biti podijeljeno nastavnicima matematike, fizike, kemije i elektrotehnike. Vrijednost pojedinog čeka iznosi 4.800 lira. Odluka o dodjeli čekova vršit će se natječajem. (L’AZIONE)
1923. – Zapaljene “Istarske riječi” u Medulinu. Svi primjerci pretprošlog broja Istarske riječi izgorjele u Medulinu. Tmurno se nebo dnevno više oblači; oblaci su danomice crnji, iz tih oblaka skaču iskre koje pogađaju i najnevinije biće, najmirnije stvorenje: bijeli, ukočeni, nepomični papir. (ISTARSKA RIJEČ)
1924. – Iz Pićanštine. Ima u našoj sredini valjanih i trijeznih ljudi, ali i lakoumnih. Jedan je trgovac u našoj blizini već više vremena strahovao narod da on može kadgod mu se prohtije zaprašiti iz dvocijevke u čovjeka pa nikome ništa. To je njemu dozvoljeno jer je fašist. Da li je to istina ili nije, ne možemo reći. Jedino se uvjerismo pred nekoliko dana da njegove grožnje nisu bile prazne riječi. Što je namislio to je i učinio. Posvadivši se kod čaše vina sa svojim vlastitim rođacima radi neke malenkosti baci ih najprije na cestu, ispali hitac i ne pogodivši ih, izađe napolje, izbatina ih, a onda se zakloni u kuću, odakle opet ispali hitac te naspe jednome od dvojice donji dio tijela sačmom. Sve je to učinio iako je znao da ima pred sobom vlastitu rodbinu, a k tome goloruke i da su se u njegovoj krčmi napili. Suvišno je spomenuti da je taj delija malo za tim bio pograbljen od kr. oružnika i odveden u zatvor gdje promišlja kako za zabavu može pucati lovac nekažnjeno u vrapce, ali nikako ne u poštene ljude, a k tome i rođake. (ISTARSKA RIJEČ)
1955. – Barban dobio kino-projektor. Nedavno je Barban dobio kino-projektor uske vrpce, poklon poduzeća Istarskih ugljenokopa, tako da sada Barbanci mogu redovito gledati kino predstave u svom mjestu. Osim toga ovih su dana Istarski ugljenokopi poklonili Barbanu i Televizijski prijemnik. Kako je poznato iz Barbanštine je u Istarskim ugljenokopima zaposleno oko 400 radnika pa se poduzeća smatra obveznim da doprinosi poboljšanju kulturnog i zabavnog života ovog kraja gdje dosad osim osmogodišnje škole nisu postojale neke jače kulturno prosvjetne institucije. (GLAS ISTRE)
1959. – Rovinjski slikari izlažu. Članovi umjetničke kolonije Moša Pijade iz Rovinja pojavili su se sa svojim izložbama u više gradova naše zemlje i svuda postigli lijepi uspjeh. Redovi naše štampe bili su u velikoj mjeri posvećeni njihovim izložbama. U mjesecu svibnju grupa rovinjskih slikara će kolektivno izlagati u Hamburgu. Svi su izgledi da će rovinjski umjetnici organizirati i svoju stalnu izložbu u Rovinju. (GLAS ISTRE)
1959. – Vijesti iz Novigrada. Omladina očekuje dvoranu. Za bolju organizaciju zabavnog života novigradska omladina već odavna planira da uz nečiju pomoć dođe do društvenih prostorija. Trenutačno se plesne priredbe održavaju u prostorijama kinematografa, ali zbog hladnog i tijesnog prostora predstave su slabo posjećivane. Nakon mnogo molbi i traženja izgleda da će omladina u sljedećoj sezoni moći priređivati ples u prostranoj prostoriji bivše uljare koja se u tu svrhu mora i urediti za što će trebati prikupiti oko 3 milijuna dinara. (GLAS ISTRE)
1959. – Izložba knjiga u Umagu. Krajem prošlog mjeseca u Umagu je održana izložba knjiga koju je priredilo izdavačko knjižničarsko poduzeće Naprijed iz Zagreba u čitaonici Doma kulture. Posjetioci izložbe mogli su na licu mjesta kupiti svaku knjigu koja im se dopala i to uz otplatu na godinu dana. (GLAS ISTRE)