1902. – Redakcija novina “Giornaletto di Pola” je izdala elegantno oblikovan prilog “Strenna di Giornaletto” za 1902. koji sadrži kronološku povijest grada Pule. U zborniku su priložene i litografske vedute preuzete iz tiskare Emilio Sambo. (MARCELLO BOGNERI)
1905. – Pula. U mjesecu prosincu tramvajem se prevezlo 88.675 putnika. Od ožujka 1904 preveženo je 930.269 putnika. (MARCELLO BOGNERI)
1919. – Danas su u prisutstvu admirala Cagnija, sindikalista Domenica Stanicha, prof. Carvina i dr. uglednika ekshumirani posmrtni ostaci Nazaria Saura na Mornaričko groblje. (MARCELLO BOGNERI)
1913. – Kakve treba da budu naše hrvatske djevojke. Naš nezaboravni predobri biskup Dr. Juraj Dobrila dao je našim djevojkama ovu očinsku opomenu: “Slavske majke nazivlju mile kćeri: “Sunce moje”, a sunce je bistro; “zlato moje”, a zlato je čisto; “janje moje”, a janje je krotko; “golubice moja”, a golubica je prosta i bezazlena. Budi dakle uistinu, o djevojko, materina dušo i željo, bistroumna i čista, krotka, prosta i bezazlena. Budi i radina, pomnjiva kano i mrav, a razborita i štedljiva kao i pčela!” (PUČKI PRIJATELJ)
1921. – Telegram kraljici Eleni u Rimu. Povodom imendana voljene kraljice Elene, Vodnjanska općina joj je poslala u Rim telegram. Telegram je sadržavao najiskrenije i najdublje čestitke povodom imendana s nadom da će kraljica živjeti i vladati još puno godina. Očito je da građani Vodnjana osjećaju veliku privrženost prema kraljici. (L’AZIONE)
1929. – Razno. Voće je dobar lijek. Prvo je čudo koliko lijekovitih tvarina ima u voću pa je već postala općenita rečenica da je voće zdravo. Groždje, osobito crno groždje, vrlo je hranivo i čisti krv. Slijede u tom pogledu breskve koje ne smiju biti odviše zrele te ih je najbolje uzimati jutrom na tašte. Tko ima slabu probavu neka pojede svako jutro na tašte po jednu jabuku pa će se posve izliječiti. (NARODNI KOLEDAR ZA ISTRU FRANINA I JURINA)
1948. – Zašto? Za novogodišnje praznike ponovio se stari propust, piše jedan čitalac. Riječ je o novogodišnjoj jelki na Trgu Bratstva i jedinstva. Mislim da jedan grad kao što je Pula svojim građanima može pokloniti bolji bor od onoga koji je bio pred kinom Beograd. Ne samo da nije dobro izabran već dekoracija bora je nemoguće slaba i neugledna. Zar se na njega nije moglo staviti više ukrasnih predmeta i više vijenaca-sijalica tako da on stvarno simbolizira prazničko raspoloženje i da zaokupi čovjeka. Istina on je i ovakav to činio, ali u obratnom pravcu, ljudi su zastajali i pitali se ako se nije moglo ništa bolje učiniti zašto se učinilo i ovo! Tko je bio odgovoran za kićenje tog našeg gradskog bora i zašto je po drugi put dozvoljen takav propust?! (GLAS ISTRE)
1957. – Opservatorij u žminjskoj pošti. I Žminj ima svojih iznenađenja koje čovjek i ne može odmah otkriti. Jedno od njih je i žminjska pošta. Smještena u jednoj dotrajaloj zgradi djeluje zaista jadno. Jedna prostorija, crna i zadimljena, krov kroz kojeg možete lako promatrati nebeski svod nad glavom dvije djevojke koje se lede dok bura puše i kvase dok pada kiša, to je žminjska pošta. Općina je obećala barem urediti krov. (GLAS ISTRE)