1876. – Poziv na predplatu. Evo nas opet na vratih nove godine i tim nove predplate na ovaj pučki list. Pozivljuć narod na predplatu, čvrsto se nadamo da će se predbrojiti u što većem broju. (NAŠA SLOGA)
1920. – Reklamacije čitatelja. Brojna reklamacijska pisma čitatelja su pristigla u redakciju naših novina. Većina pisama sadrži žalbu na česti običaj prodavača iz ulice Sergie. Navedeni prodavači izlažu izvan svojih trgovina i izloga svoju robu. Ulica Sergia je puna vješalica s kaputima, haljinama, jaknama i to građanima jako smeta jer ometaju normalno kretanje kroz ulicu. Naši čitatelji se pitaju da li je taj čin posljedica želje za boljom reklamom u svrhu da se veći broj prolaznika zaustavi pred robom i opipa materijal. Takve običaje nemaju prodavači ni u Trstu ni u Gorici. Gdje bi nam bio kraj kad bismo svi izlagali svoje stvari na ulici? Nekad je čak postojao zakon koji je branio takvo izlaganje. (L’AZIONE)
1955. – Seljaci iz Juršići i Veljaki popravljaju put. Naši seljaci imaju kroz cijelu godinu pune ruke posla. Kada se obavi jedan posao na redu je drugi. Iza proljetnih radova dolazi kosidba, onda žetva i ubiranje ostalih plodova, pa sjetva itd. I, naravno, ljudi su tim poslovima zauzeti i na neke druge probleme ni ne pomišljaju dok zaista ne postanu aktualni. Tako se dogodilo i u nekim našim selima na Kršanštini. Ne može se reći da ljudi ovog kraja nisu marljivi. Naprotiv, oni na vrijeme obave sve poljoprivredne radove i čak u tome prednjače, ali ti radovi su ih toliko zaokupili da su na svoj glavni put nekako zaboravili. Njega je voda polako kidala, pravila u njemu rupe i on se našao u derutnom stanju. Nastao je problem kako da po tom putu prolaze seoska kola. Tada se na inicijativu Socijalističkog saveza skupiše ljudi, i svi su se složili, da je put skoro neupotrebljiv i da bi ga trebalo popraviti. Najaktivniji su predložili da bi trebalo skupiti mještane sela Juršići, Veljaki i zaselaka Sošići i Ivašići te organizirati dobrotvorni rad i put popraviti. Rečeno, odlučeno i stvoreno. Na radu su se istaknuli svi, ipak, bilo je nekoliko starijih ljudi koje treba pohvaliti. To su Viškić Mate, Veljak Ivan, Sošić Anton i Ivaniš Anton-Mališa. Oni su najzaslužniji za organizaciju rada i za uspješno odvijanje radova. (GLAS ISTRE)
1957. – Kalendar. Nije poznato kad je čovjek počeo mjeriti vrijeme i organizirati život po trajanju zbivanja. No, danas se ne može zamisliti normalan tok i opstanak ljudskog društva bez sata i kalendara kojima se mjeri trajanje zbivanja u ljudskom životu. Ali pouzdano se zna iz povijesnih podataka da su već i prastari narodi imali kalendare. Najstariji kalendar za koji povijest zna je kalendar starih Egipćana. U to vrijeme Egiptom su vladali faraoni. Život u Egiptu ovisio je od rijeke Nil koja se svake godine izlijeva iz korita i poplavljuje zemlju. Da nema tih poplava ne bi bilo ni života u Egiptu jer bi inače sva zemlja bila pretvorena u pustinju. Zbog toga se stari egipatski kalendar dijelio na tri godišnja doba: Poplavu, Sjetvu i Žetvu. Svako godišnje doba bilo je podijeljeno na četiri mjeseca, a svaki mjesec je imao trideset dana. I stari Babilonci su također imali svoj kalendar. Babilonska država nalazila se u predjelima oko rijeka Eufrata i Tigrisa, a odatle se zvjezdano nebo vidi mnogo bolje nego iz naših krajeva. Učeni ljudi u Babilonu mnogo su se zanimali za promatranje zvijezda pa su i godine dijelili na jednake dijelove prema mijenama Mjeseca. Tako je njihova godina imala 12 mjeseci po 29 dana. Svake godine preostalo je zbog toga po nekoliko dana i Babilonci su kada god je to bilo potrebno uvodili prestupnu godinu koja je imala 13 mjeseci. Čudan je bio kalendar kojim su se služili stari Rimljani. U našem kalendaru svaka obična godina imala je 365, a prestupna 366 dana. U rimskom kalendaru svaka druga godina imala je po jedan mjesec više tako da su četiri uzastopne godine imale 355, onda 378, zatim opet 355 i na kraju 377 dana. Novu godinu Rimljani su slavili 1. ožujka. Tako je decembar (prosinac) kako mu i samo ime kazuje bio deseti mjesec u godini. Tek kasnije Julije Cezar doveo je iz Egipta učene ljude koji su izradili novi kalendar, bolji i točniji. Takav je kalendar poznat pod imenom Julijanski, a zadržao se u upotrebi jako dugo. Prije Prvog svjetskog rata Julijanski kalendar bio je u upotrebi u Jugoslaviji i Rusiji i još nekim zemljama. Mi se danas služimo takozvanim Gregorijanskim kalendarom koji je uveden gotovo u čitavom svijetu. Ovaj je kalendar nešto točniji od Julijanskog, a izrađen je 4. 10. 1582. godine. (GLAS ISTRE)