1927. – Muzika i svirači. Ja sam svirač. Dakako naš domaći, onako na starinsku, svirač. Nas svirača na gusle, bas i trubljicu imade lijepi broj u našoj okolici. Imade ovuda još 40-50 svirača na limena glazbala koji su imali do lani svoje društvo. Mi svi smo sada bez posla. Upravo bez posla, a pleše se sve naokolo. Bio je ples u Črnici, u Sočergi, u Sv. Duhu, a sada na Svisvete u Svim Svitima i u Prodanima, a mi nismo svirali. Mi smo ostali doma dugih nosova. Sada se nas starih ni mladih svirača ne pozna, ne vide se nas i ne pozna. I mi bismo želili nešto zaslužiti prigodom nedjelja u danima plesova, ali nas je sreća zapustila. Seljaci vole gradsko. Banda nam je sve, sve uzela. Po boštrća i mi svirci u okolici imamo trbuh i žep. Potpis: Jedan svirač (ISTARSKA RIJEČ)
1927. – Iz Argentine. Krvavi su argentinski žuljevi. Tako željno očekujemo našu milu novinu “Istarsku riječ” koja nam donaša vijesti iz svih naših dragih krajeva, a naročiti iz Ćićarije tužne koja je ove godine jako oštećena velikom ljetnom sušom. Znamo da naše familije na Ćićariji čekaju od nas pomoći, osobito ove godine. Pa evo, da im javimo kako je pak s nama u dalekom svijetu. Mi ovdje teško radimo dan i noć, ali nam na žalost ne ide onako kako bi trebalo da nam ide i kako smo se nadali, kad smo od kuće odlazili. Istina je, Argentina je bogata zemlja, ne fali joj ni kruha ni mesa, ali uza sve to doseljenicima ovdje ne ide bogzna kako sjajno. Teško se zaslužuje tvrdi svakidašnji iseljenički kruh, a želimo li nešto poslati našima u domovini moramo si od usta odkidati. U domovini mnogi ovaj naš težak položaj ne razumiju. Doma je njima teško, ali je i nama ovdje i te kako teško. Nas srce boli što im ne možemo pomoći kako bi trebalo, ali činimo ono što možemo, a tako ćemo i ubuduće, no neka naši znadu da je to naša velika žrtva pa neka ne rasiplju u ludo ono što im odavle šaljemo. Pozdravljamo sve naše na Ćićariji i sve čitatelje naše novine. Potpis: Ćići u Rosariju (ISTARSKA RIJEČ)
1953. – Koji kraj nazivamo Crvenom Istrom? Obalni vapnenački pojas Istre predstavlja zaravan koja se postepeno spušta prema zapadnoj obali. Zbog dobro zastupanog pokrova crvene zemlje taj kraj nazivamo Crvenom Istrom. Nekad je taj kraj bio obrastao gustim hrastovim šumama, ali su usred uništavanja sa strane raznih okupatora preostala samo izdvojena stabla i grmlje. Crljenica je plodna i dobro obrađena. Tu se nalaze čuvane naslage boksita, velikog bogatstva Istre. Duboko urezane doline nekadašnjih i sadašnjih rijeka podijelile su to vapnenačko područje na nekoliko dijelova koji se prema glavnim mjestima nazivaju: Labinština, Puljština, Poreština i Bujština. Od njih je najveća Puljština, a najplodnija Bujština. (GLAS ISTRE)
1960. – U Krnici i Svetvinčentu počeli radom općeobrazovni tečajevi. Sredinom listopada u Svetvinčentu i Krnici započeli su radom općeobrazovni tečajevi za odrasle. Polaznici tečaja u Krnici imaju namjeru da do kraja prvog polugodišta polože VIII razred osnovne škole, a polaznici tečaja u Savičenti imaju namjeru završiti VI razred, a do konca drugog polugodišta i VII razred osnovne škole. Narodno sveučilište radi i na pripremi stjecanja kvalifikacija poljoprivrednih radnika i električara. Ako se prijavi dovoljan broj kandidata, radit će i tečaj stranih jezika. (GLAS ISTRE)
1975. – Ljudi i znakovi. Prometni znakovi, kao i ljudi, imaju svoju sudbinu i ništa nisu manje ugroženi od ljudi u gustom prometu. Prometni su znakovi ugroženi i od drveća, korova i razbijački raspoloženih “noćnih ptica”. U našem gradu malo je znakova koji u potpunosti mogu poslužiti svojoj svrsi jer baš ljudi rade o njihovim sudbinama izlažući tako svoje sudbine opasnosti. (GLAS ISTRE)