1873. – U Poreču je osnovano Udruženje radnika. (MARCELLO BOGNERI)
1883. – U Puli izlazi njemačko-talijanski tjednik “Pola”, redaktora Josepha Fischera, tiskan u tiskari Rocco e Bontempo, redakcija u ulici Arsenalskoj. (MARCELLO BOGNERI)
1885. Motovun. Oformljen je Pokrajinski agrarni konzorcij. (MARCELLO BOGNERI)
1927. – Domaće novosti. Optuženi, ali riješeni. Mljekarska zadruga u Sv. Martinu kod Buzeta držala je jedne nedjelje mjeseca januara svoju redovitu odborsku sjednicu. Kad li za vrijeme sjednice stupi medju odbornike nekoliko uniformiranih članova milicije. Milicija je zabranila sjednicu. Odbornici zadruge bili su optuženi da su sazvali sjednicu, a da to nisu javili vlastima. Pred kratkim se je vršila za to rasprava protiv odbornika V. Šepića, A. Draščića i I. Klarića. Optužene je vrlo vješto branio mladi tršćanski odvjetnik dr. Kezich pa su bili rješeni bez svake kazne. (ISTARSKA RIJEČ)
1927. – Domaće novosti. Novi zvonik u Umagu. Dana 24. oktobra počela je u Umagu gradnja jednog novog zvonika. Taj će se zvonik držati uz crkvu Majke Božje. Prema projektu arhitekta Scottija izgleda da će novi zvonik biti vrlo lijep. (ISTARSKA RIJEČ)
1927. – Domaće novosti. Mlijeko i sniženje cijena živežnih namirnica. Gradjani grada Pule, potpomagani raznim insitucijama, u zadnje vrijeme nastoje na svaki način isposlovati od općine da se odredi niža cijena za mlijeko koje se u grad uvaža. Sada se u Puli mlijeko prodaje po L 1.50. Gradjanstvo zahtjeva da se cijena snizi na L 1.20. (ISTARSKA RIJEČ)
1958. – Vižinada dobila razglasnu stanicu. Iako napola porušeno i nenastanjeno, mjesto Vižinada je ipak centar petnaestak sela općine Višnjan. Tu se nalazi mjesni ured, osmogodišnja škola, nekoliko prodavaonica i obavezna gostionica koja je sastajalište “briškulanata” u prazničke dane. Osim toga, u Vižinadi dolazi s vremena na vrijeme i pokretno kino iz Buja koje oduševljava i stare i mlade, a pogotovo omladinu. Nabavljeni su i radio-gramofon, dva zvučnika i 10 gramofonskih ploča. Uskoro će se nabaviti i pojačalo i mikrofon pa će to biti kompletna razglasna stanica. Sigurno je da će sada mjesna čitaonica biti više posjećivana nego što je to bio slučaj do sada. Vižinađani sada s ponosom govore “Samo neka brzo zvučnici zakantaju”. (GLAS ISTRE)
1960. – Svečano proslavljen 90. rođendan Viktora Cara Emina. Prvog studenog, na njegov rođendan, u Opatiji u stanu gdje Viktor Car Emin živi, okupio se veći broj političkih rukovodilaca, kulturnih i javnih radnika iz Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja, Zagreba i drugih krajeva naše zemlje koji su došli slavljeniku najsrdačnije čestitati rođendan i zaželjeli mu mnogo sreće. (GLAS ISTRE)
1969. – Pula ima 1100 studenata. Sada kad su završili upisi u pulske više škole, evo malo statistike o pulskim studentima. Pedagoška akademija u prvoj godini ima 128 redovnih i 68 izvanrednih studenata. Viša ekonomska škola je najbrojnija, ona ima 282 redovna i 241 izvanrednog studenta, zatim brojimo 48 studenata Više škole organizacije rada, 100 polaznika Više tehničke škole itd. (GLAS ISTRE)
1970. – Putovanje istarskog kamena u svijet. Sjećanja. Uz prve kamione pijeska koji su iz pogona za drobljenje kamena u Marušićima krenuli na različita gradilišta bilježim jednu uspomenu Petra Pucera iz Grožnjana čiji je otac radio u takozvanim grožnjanskim kamenolomima krajem prošlog stoljeća u vrijeme kada su ti kamenolomi upošljavali stanovništvo cijelog gornjeg područja općine Buje. Blokovi vrlo cijenjenog grožnjanskog kamena odvoženi su u Trst gdje su krcani na brodove i prevoženi čak u Ameriku. Ti su blokovi bili tako veliki da ih je ponekad vuklo i do 16 pari velikih istarskih volova od kojih je svaki imao najmanje osam kvintala. Sjeća se Petar Pucar da je njegov otac pripovijedao da je takvo putovanje s kamenom u Trst trajalo punih osamnaest dana. U ono vrijeme radile su u grožnjanskim kamenolomima stotine ljudi, a rad se odvijao uz pjesmu klesara i utovarivača koje su davale ritam radu. Danas se rad u Marušićima odvija tiše i brže, a bijeli grožnjanski kamen prilagođuje se potrebama vremena – istisnut iz građevinarstva drugim materijalima on se u njega vraća na mala vrata u vidu pijeska. I odumrli kamenolom opet počinje živjeti. (GLAS ISTRE)