1908. – Vinska kriza u Istri. Prva je ova godina nakon ukinuća zlosretne vinske klauzule u trgovačkom ugovoru između Austro-Ugarske i Italije što je kod nas nastupila ozbiljna vinska kriza. Iz statističkih podataka saznajemo da imade jošte u Istri do 150.000 stolitara nerazprodanoga vina koje čeka na kupca. Za malenu pokrajinu kakva je naša koja nema osobitih tržišta – osim Trsta Pule i Rieke za izvoz je ta mjera izvanredno velika. Danas nudjaju u Istri vino bolje po vrsti po 20-24 K, a lošije vrsti po 10-12 K za hektolitar. Ovakve bezciene ciena nepamte ni najstariji naši vonogradari. (NAŠA SLOGA)
1916. – Onima koji se odviše debljaju. Poznato je, da imade ljudi, koji se previše debljaju ako mnogo jedu pa i onda kad malo jedu. Takovima sve prija. Dotičnim ljudima je često debljina upravo nesnosna. Tu ne pomažu nikakove ljekarije ako se dotični ne drže propisane hrane prema njihovoj naravi. Tko naginje na debljanje, neka ne jede ovih jela: nikakovo pecivo, tjesteninu ni šećera, kao što ni kruha, žemičaka, krumpira, riže, masti, maslaca, vrhnja ni jaja. Glavna hrana neka mu je po mogućnosti kuhano ne masno meso, zeleno povrće, salata, krastavci i zelje (kupus). (HRVATSKI LIST)
1917. – Naš slavni umjetnik na guslama Zlatko Baloković dao je nedavno koncert u Sarajevu i Mostaru gdje je bio primljen s oduševljenjem. Listovi su puni laskavih priznanja za mladog i slavnog umjetnika. (HRVATSKI LIST)
1958. – Mate Balota u svom rodnom Raklju. Ovo nedjeljno poslije podne čitav Rakalj bio je na nogama. Već u rane sate sjedili su pred dudom na trgu nonići svečano obučeni, s pipama u ustima i lumbrelama o koje su se oslonili objema rukama lagano se njišući. Poneki od njih zataknuo je iza uha grančicu bosiljka pa ju je svako toliko protrljao i pomirisao. Djeca su skakala, trčkarala po trgu. Pridolazile su i žene. Ponajprije one starije, nonice, pa onda za njima i mlađe. Veliki je to dan za Rakalj. Slavio se rođendan Mije Mirkovića, šezdesetogodišnjica njegova života. Taj čovjek za ovo lijepo istarsko mjesto nije ni doktor, ni sveučilišni profesor, niti uvaženi naučni radnik, književnik i akademik. On je njihov Mijo i vole ga zbog toga što je takav kakav je među njima, takav je svugdje, jednostavan, prisan, veseo jer je on njihov mještanin koji toliko voli svoje selo i njih. Zasvirale su roženice, ti najmiliji instrumenti Balotini. Pjeva i Mijo Mirković, pjeva iz svega glasa da bi onda opet zaplesao balun, sad uz roženice, sad uz mih. (GLAS ISTRE)