1917. – Iz Kanfanara. Došla je napokon i tako dugo očekivana kiša. Najedanput se je vrijeme promijenilo i ljudi su se bogme počeli zavijat u toplija odijela. Zima je na vratima, a naša su djeca bosa. Ne bi li dobro bilo kad bi se i opet kao prošle godine naručilo cipele s drvenim poplatima. Time bi nam se mnogo pomoglo. (HRVATSKI LIST)
1917. – Izgubljeni predmeti. Redarstvu je prijavio gospodin štopski nadliječnik Zeidler da je dana 3. ovog mj. izgubio u kupalištu ratne mornarice ili na putu do svojeg stana u ulici Olivio Castello br. 4, dva zlatna prstena: jedan vjenčani i jedan prsten s dijamantom. Mate Vlajčević podčasnik ratne mornarice izgubio je na 6. o. mj. u 9 sati na večer iz ulice Castropola do broda Custozza jednu malu zlatnu uru s narukvicom od vrijednosti 130 kruna. Stvar je prijavio redarstvu. (HRVATSKI LIST)
1933. – Posveta mletačkih znakova u Bujama. 10. o. mj. je u Bujama posvećen restaurirani stari zvonik i blagoslovljena zvona. Prisutne su bile vlasti iz Pule. Podestat je u svom govoru naveo kako je nacrt popravka već bio gotov kada su bili oštećeni znakovi mletačke vlasti u Trogiru, Krku i Sinju. Da odgovori na one povrede talijanskih aspiracija na Dalmaciju, općina Buje je odlučila da postavi nove lavove na zgrade gdje su i prije bili, a koje su nekuda bili zabacili pa tako i na zvonik. Kako se vidi Talijani u Bujama su skinuli mletačke lavove mnogo prije nego Jugoslaveni po Dalmaciji. (ISTRA)
1952. – Nešto o pekarni u Pazinu. Već nekoliko mjeseci stanovništvo Pazina opravdano prigovara za rad svoje pekarne. U svim našim gradovima peku se dvije vrste kruha: bijeli i crni. No, u Pazinu se to rijetko kada događa, a i onda kada se peku obje vrste, bijeli kruh se ne može razlikovati po ničemu-nego po cijenama. Pored toga, u neke dane pekarna ispeče više kruha nego je potrebno pa je stanovništvo prisiljeno da ovaj “višak” kupuju sutradan, naravno u tvrđem stanju. Događa se ponekad da ga nema dovoljno odmah ujutro, tako da ga žene koje rade ne mogu dobiti, nego su prisiljene da ga kasnije plaćaju u hotelu po dvostrukoj cijeni. (GLAS ISTRE)
1952. – Iz kotarskog suda. Kotarski sud u Puli je u drugoj instanci izrekao još oštriju kaznu za Severina Terlevića koji je ranije osuđen zbog pronevjere na štetu Trgovačkog poduzeća “Uljanik”. On je tu pronevjeru izvršio koristeći svoju funkcionalnu dužnost predsjednika likvidacijske komisije. Terlević je raznim malverzacijama prisvojio vrijednost od oko 130 tisuća dinara. Najveće iznose je “zaradio” prodajom raznog materijala Opće poljoprivredne zadruge iz Poreča po znatno povećanim cijenama. (GLAS ISTRE)