1908. – Dana 19. 09. u 7 sati u jutro, nakon duge i teške bolesti u 42. godini života, preminuo je Vinko Rubeša, učitelj u Kastvu. Vrlome rodoljubu i nastavniku bila laka hrvatska zemljica koju je on mnogo ljubio, a ucviljenoj udovi i djeci naša sućut. (OMNIBUS)
1918. – Upisivanje u hrvatsku pučku školu u Puli u ulici Cenide biće cele iduće sedmice od dne 23. do 28. rujna svaki dan od 9-12 sati pre podne. (HRVATSKI LIST)
1928. – Iz Orbanići na Filipanštini. S teškim srcem očekivali smo kišu. I došla je, hvala Bogu. Polja su se dobro namočila, ali u lokve je došlo malo vode. Ljetina nam je ove godine, kao i drugdje po Istri, bila vrlo loša. Jedina nam je nada u groždju. Zbog svega toga se tužimo jednako kao i po ostaloj Istri, ali nemamo da se potužimo na naše djevojke. One su još, hvala Bogu, pametne, ne nose kratke suknje, a niti se strižu kosu, nego su skromne, čedne i kreposne pa neka i dalje takve ostanu. (ISTARSKA RIJEČ)
1933. – Novi prefekti u Gorici i Puli. Stigao je u Pulu novi prefekt Oreste Cimoroni te je tom prigodom uputio vlastima, organizacijama i pučanstvu Istre poziv, u kojem kaže, da pozna tradicije dobrih, radnih i vjernih Istrana pa sve pozivlje da s njim saradjuju velikim altruizmom, apsolutnom poslušnošću strankinim starješinama i fašističkom iskrenošću, a sve uzvišenijem trojstvu: Kralju, Duceu i domovini. (ISTRA)
1952. – Među maturantima Hrvatske gimnazije u Puli. U ovoj školskoj godini polagat će ispit zrelosti prva generacija đaka Hrvatske gimnazije Branko Semelić u Puli. Za nas Istrane ovaj događaj ima naročito značenje. Vjekovima su se istarski Hrvati borili za opstanak, za svoju kulturu, za svoje škole. Od Laginje pa sve do naših dana vodila se teška, često i herojska borba. Surovo ugušivana od talijanskih civilizatora, težnja za nacionalnim oslobođenjem je ipak intenzivno živjela u srcima naših ljudi. Ona je konačno ostvarena oslobođenjem Istre. Mladići i djevojke, koji se sada spremaju za ispit zrelosti, započeli su svoje školovanje neposredno poslije svršetka rata, pred više od sedam godina. Mnogi tada nisu ni znali svoj materinji jezik. Sada poslije sedam godina mladi ljudi iz gimnazije Semelić sjećaju se s ponosom sve što su dosad prošli. (GLAS ISTRE)
1952. – Knjige za rudare na selu. Sindikalna organizacija Istarskih ugljenokopa raspolaže s fondom od 1 800 000 dinara koji je namijenjen za unapređenje kulturno-prosvjetnog rada rudara ovog ugljenokopnog bazena. Veći dio iznosa utrošit će se za nabavku knjiga i uređenje knjižnica i biblioteka u selima gdje žive rudari. (GLAS ISTRE)