1911. – Rakalj. Popravak krova naše župne crkve u potpunom je toku. Samoj providnosti Božjoj imademo zahvaliti, što se je na vrijeme opazilo, kako je popravak nužan. I sami mutimiri, koji su u svoje vrijeme podigli nepoštenu rabotu protiv popravka crkve, uviđaju danas da su pljuvali protiv vjetra koji im je sve na bradu donio. Naš obljubljeni upravitelj Mate Škabić položio je s lijepim uspjehom župnički ispit. Čestitamo! (PUČKI PRIJATELJ)
1923. – U posjet Puli i Rovinju stiže princ od Piemonta na svojoj jahti “Jela”. (MARCELLO BOGNERI)
1925. – Ćićarija je sve drugo samo ne siromašna. Tako čitamo u jednoj tršćanskoj novini od nedjelje u dopisu iz Račje vasi, Dopisnik se obara na talijanskog učitelja u Lanišću Quatrttrocchi-a koji se usudio da piše u novine o bijedi na Ćićariji i o velikim taksama koje narod mora da plaća. Dopisnik mu kaže da je narod sve drugo samo ne siromašan. On je naime tim riječima htio nešto drugo kazati, tj. iako je siromašna, ona je slavenska, pa nas ni briga što je siromašna. Svaki koji ima samo malo spoznanja, taj znade, da je Ćićarija bila, da jest i da će biti najsiromašniji dio Istre,jer se po krasu plugom ne prolazi. (ISTARSKA RIJEČ)
1928. – Jedna nova industrija u Puli. U Puli je pred nekoliko dana otvorena jedna nova industrija. U Via Petrarca počela je, naime, da radi tvornica svih vrsti kutija (škatulja), predmeta koji se u kartonaži izrađuju, papirnatih vrećica itd. (ISTARSKA RIJEČ)
1928. – Iz Štinjana. Ne znamo što ćemo ove zime, skupoća, luksuz, sve nas tare. Da vam je vidjeti sada u ovo ljetno doba morske obale ove naše siromašne i tužne zemlje presenitili bi se. Ne razlikuje se spol od spola. Tu su fini i skupocjeni “costumi da bagno” tamo gospodski suncobrani. E, što ćete, mi smo moderni ljudi pa valja da slijedimo modu. Ovaj reumatizam zario nam se duboko u kosti osobito ženskinjama. (ISTARSKA RIJEČ)
1929. – Trviž. Ovih dana izvršena je po našim kućama i po seoskim ulicama instalacija električnog svijetla. Po selu svijetlit će 14 svijeća. Iza zadnje kiše udarila je na pšenicu rđa, ali mislimo da joj neće mnogo naškoditi. Na krumpiru se opaža peronospera. Tko ih je škropio, onaj je pogodio. Kod nas u Trvižu imade na prodaju rukele po 30 lira kvintal na licu mjesta. Rukela je prvovrsna. (ISTARSKI LIST)
1959. – Koromačno postaje turističko mjesto. Koromačno je poznato u svijetu samo po svojoj tvornici cementa. Prolazeći brodom putnik zapaža da pored ovog industrijskog objekta postoji i radničko naselje, ali i to da ima puno lijepih mjesta za kupanje. Baš ta činjenica ponukala je članove radnog kolektiva ljubljanskog poduzeća “Cement-opeka”, inače poslovnog prijatelja tvornice, da se obrate upravi da im dodijeli jednu zgradu za ljetovanje svojih članova. U Koromačnu su im izašli u susret i eto već druga grupa ljubljančana provodi ljeto u Koromačnu. Inače, do kraja sezone u Koromačnu će ljetovati 70 turista iz Ljubljane. (GLAS ISTRE)