Slideshow shadow

Vižinada

Povratak na prethodnu stranicu


Vižinada (tal. Visinada), naselje u unutrašnjosti zapadne Istre na sjeveroist. rubu Poreštine (45°20′N; 13°46′E; 257m nadm. vis.); 276st. (2001), sjedište općine. Smješteno je na raskrižju državne ceste (D21) Pula-Buje i lokalne ceste za Poreč, na uzvisini na rubu doline Mirne. Stanovnici se bave poljodjelstvom i uslužnim djelatnostima, a područje Vižinade poznato je po agroturizmu te mnogobrojnim nagrađenim vinarima i vinima. Prirodni ambijent Vižinade i okolnih naselja pogodovao je razvoju seoskoga turizma, u koji su uključene i tradicionalne manifestacije: Verši na Šterni, pjesnički susreti, te pučke fešte Kroštulijada, sv. Marija, sv. Valentin. Područje Vižinade zbog svojega je prometnoga položaja bilo naseljeno u prapovijesti (gradine u okolici) i antici (rim. doba) te ranom sr. vijeku. Najpoznatiji su arheol. lokaliteti Ružar (Vižinal ili Stara Vižinada), sv. Toma, Medulin i Bošket, a ant. natpisi potječu iz sela Žudetića i Maštelića. Prvi se put u pisanim izvorima spominje 1177. kao posjed porečkih biskupa, a leno je različitih obitelji u XII-XV.st. Poč. XVI.st. V. je došla pod vlast Venecije, a postala je feud obitelji Grimani. Kao i šire okolno područje i cijela Istra, u ratovima i bolestima izgubila je velik dio stanovništva, pa su je mlet. vlasti u XVI-XVII.st. naseljavale izbjeglicama pred Osmanlijama iz Dalmacije i dr. krajeva. Imala je luku na Mirni u Baštiji (na mjestu današnje crkvice iz XIV.st., koja je obnovljena 2000). U Vižinadi je u zid negdašnjega fontika ugrađena natpisna ploča iz XVI.st. s cjenikom prijevoza pojedinih proizvoda kojima se trgovalo u luci. Župna crkva sv. Jeronima u neoklasicističkom slogu izgrađena je 1837-40. na mjestu prijašnje iz XVI.st. Oko trga ispred župne crkve bile su sve najvažnije javne i privatne zgrade: fontik, cisterna iz 1782 (arhitekt S. Battistella), loža iz 1930-ih, palače obitelji Grimani i Facchinetti. Na rubovima su naselja romaničke dvoapsidne crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Barnabe, od kojih je druga nakon 1350-ih i u duhu Giottovih učenika oslikana freskama s motivima Kristova života.

LIT.: M. de Fachinetti, Visinada, 1921; I. Matejčić, Freske crkve sv. Barnabe u Vižinadi, Poreč 2002.

M. Baldini, R.


Tekst preuzet iz Istarske enciklopedije (http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2983)