Slideshow shadow

Brioni, otočje

Povratak na prethodnu stranicu


Brijunski otoci (Brijuni, Brioni), otočna skupina od 14 otoka i nacionalni park (od 1983) ispred zap. obale Istre; od kopna ih dijeli Fažanski kanal; od Pule su udaljeni oko 7km; površina s okolnim morem 36,3km2. Obuhvaćaju otoke Veli Brijun (5,6km2), s duljinom obalne linije 24,6km i koeficijentom razvedenosti 2,6, Mali Brijun (1,1km2) i Vangu (Krasnicu, 0,18km2), 11 manjih otočića (Sveti Marko, Gaz, Obljak ili Okrugljak, Supin, Galija, Gruni ili Grunj, Pusti ili Madona, Vrsar, Sv. Jeronim ili Jerolim, Kotež ili Kozada i Supinić), te grebene Kabulu, na kojem je svjetionik, Crniku i Stine. Obale otoka su vrlo dobro razvedene; ukupna duljina razvedene obale iznosi 37,8km. Površina otočja je dosta zaravnjena (produljenje jugoist. zaravni građene od vapnenca), pokrivena debelim slojem crvenice (crljenice) koja zadržava vodu. Zbog povoljnoga geografskog položaja i niskog reljefa poznati su po blagoj klimi; zime su blage, s prosječnom temp. u siječnju 5,8°C, a ljeta umjereno topla, s prosječnom temp. u srpnju od 22,8°C. Proljeća imaju prosječnu temperaturu 12,5°C, a jeseni 14,8°C. Relativna vlažnost je visoka, a godišnja količina oborina iznosi 900mm. Vegetacija je bujna; čine ju sredozemne biljke: crnika, lovor, bor, maslinica, ružmarin. Otoci imaju veliku pomorsku važnost. Naseljeni su već u prapovijesno doba, o čemu svjedoče kameni, koštani i keramički nalazi iz neolitika (4000.pr.Kr.) i eneolitika (3000.pr.Kr.). Gradine Velog i Malog Brijuna podigli su brončanodobni stanovnici (oko 2000.pr.Kr.) i Histri, (oko 1000.pr.Kr.). Gradinska (kasteljerska) naselja, kiklopski zidovi na Gradini, tumuli, nekropole, ostatci gradina na Malom i Velom Brijunu svjedoče o naseljenosti otoka od ranoga brončanog do ant. doba (nesonim Brevona); od 177. bili su u vlasti Rimljana pod nazivom Insulae Pullariae. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva u vlasti su Istočnih Gota (476-533), zatim Bizanta do 776. Neko su vrijeme bili pod Francima, potom (od 1230) pod akvilejskim patrijarsima, a od 1331. vlast je imala Venecija. Tijekom stoljeća su zapušteni: stanovništvo se iselilo zbog učestalih haranja malarije. Od 1806. pod vlašću Austrije, odn. Austro-Ugarske. Krajem XIX.st. kupio ih je meranski industrijalac P. Kupelwieser i pretvorio u ekskluzivno ljetovalište. Uz turizam, otoci su bili dio obrambenog sustava puljske luke i Fažanskoga kanala, pa je na njima bilo izgrađeno sedam tvrđava, od kojih je najveća Fort Tegetthoff na brdu Vela straža. Talijanskom okupacijom Istre nakon I. svj. rata otočje gubi značaj mondenoga ljetovališta. Za II. svj. rata ondje je bilo sjedište tal. vojno-pomor. akademije, potom časničko ljetovalište (odmorište za posade njem. podmornica iz puljske podmorničke baze), pa ga Saveznici 1945. više puta bombardiraju. Po završetku rata otočje je pripojeno Hrvatskoj.

č. Fabjanović, R. Matijašić


Skraćena verzija teksta. Cijelu pročitajte klikom na donji link.

Tekst preuzet iz Istarske enciklopedije (http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=387)


  • Novigrad