Slideshow shadow

Sveti Petar u Šumi

Povratak na prethodnu stranicu


Sveti Petar u Šumi, naselje iznad Limske drage (45°11′N; 13°52′E; 320m nadm. vis.); 1011st. (2001), između Pazina i Kanfanara, sjedište istoimene općine. Sastoji se od skupine raštrkanih zaselaka koji nose imena po prezimenima: Grgani, Bezjaki, Dolinci, Gljuščići, Slavčići, Videti, Pickini, Kristani, te udaljeniji Tomažini, Dolčani, Grčeti, Kranjci. Središte je naselja na raskrižju cesta za Tinjan, Pazin, Žminj i Kanfanar, a nešto istočnije prolazi želj. pruga Pula-Divača. Stanovnici mahom rade u okolnim većim naseljima (Pazin, Žminj), iako i u mjestu postoje pogoni Purisa d. d. Pazin. Tradicijsko poljodjelstvo osnova je kućanskoga gospodarstva (vinova loza, žitarice, povrtlarske kulture), s nešto sitnoga stočarstva. U posljednje se vrijeme počinje razvijati ruralni turizam. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine) i antici, a u VII-VIII.st. naselili su ga Hrvati. Naselje je dobilo ime po samostanu koji su benediktinci osnovali u XII.st. (prema jednom izvoru 1134); potom su ga preuzeli pavlini 1459/60. i držali do 1782., kada je crkva pretvorena u župnu, a samostanski sklop prešao u privatne ruke (pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi). Pavlini se u samostan vraćaju tek 1993., kada započinje suvremena obnova samostana. Od XII.st. porečki je biskup imao feud. prava nad područjem i kaštelom, koji više ne postoji. Do XIV.st. oko njih su se sporili akvilejski patrijarh i pazinski knezovi, a poslije toga su do kraja XVIII.st. zemljišna prava pripadala samostanu. U razdoblju XV-XVIII.st. pavlini su samostan temeljito preuredili; od benediktinske gradnje sačuvana je skladna arkatura romaničkoga klaustra (gusti niz stupića s kapitelima od dvaju glatkih listova nosi srpaste lukove), koja je prigodom pregradnje klaustra dospjela na prvi kat, iznad renesansnih lukova. Sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju potkraj XVII. i u XVIII.st. Crkva je posvećena 1755; pročelje je tipološki srodno pročeljima pavlinskih crkava u Lepoglavi i Remetama; zvonik (na mjestu romaničkoga) ima renesansna obilježja. Drvorezbarena oprema crkve stilska je cjelina nastala 1755-72., a djelo je pavlinske radionice koju je vodio kipar P. Riedl. Uz drvene kipove na oltarima njegovo su djelo i pet kamenih kipova na pročelju. Oltarne pale slikao je pavlin L. Keckheisen. Dvije kapele oblijepljene su kožnatim urešenim tapetama (Venecija, XVIII.st.). Orgulje su rad J. G. Eisla (Ljubljana, oko 1770). Crkva sv. Roka izgrađena je 1735; sada grobljanska, bila je župna crkva do 1783. Križnog je tlocrta, nadsvođena u zoni svetišta, a svi krovovi pokriveni su škriljama (najveći očuvani krov od škrilja u Istri).

LIT.: č. Cvitanović, Sv. Petar u Šumi, Peristil, 1973-74, 16-17; D. Baričević, Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, ibid.; R. Matejčić, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: A. Horvat,R. Matejčić,K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982; V. Marković, Pavlinska crkva Sv. Petra i Pavla u Svetom Petru u Šumi, Peristil, 1997, 40.

I. Matejčić


Tekst preuzet iz Istarske enciklopedije (http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2633)


  • Sveta Cecilija, Vodnjan