24. veljače

24. veljače, 2020. u kategoriji 2 Veljača

1896. – Medicinski bilten koga izdaje dr. Schiavuzzi danas bilježi: 242 slučaja ospica, 12 difterije, 13 šarlaha itd. Porast oboljelih je alarmantan i škole ostaju do daljeg zatvorene. (MARCELLO BOGNERI)

1900. – Provincijski odbor Istre je kupio u Nezakciju 5000 m2 terena gdje se pretpostavlja da je postojao grad. Odbor ima namjeru na tom lokalitetu nastaviti s racionalnim iskapanjima. (MARCELLO BOGNERI)

1921. – Otkriveni pobunjenici. Jučer navečer jedna grupa fašista saznala je da se nešto čudno dešava u jednoj kući iz ulice Castropola. Kuća je pripadala nekim jugoslavenima. Fašisti su razborito ušli u kuću da istraže što ima u njoj. Pronašli su mnoge knjižice od političko društva “Edinost” koje su bile naslovljene: Narodno Obrambeni Sklad. Radilo se je o materijalu za podjelu za istomišljenike, tj. za pobunjenike protiv Italije. Nađena je i prilično visoka svota novaca prikupljenog za kampanju protiv Italije. Jugoslavenima je sav taj materijal oduzet. Sutradan je novac podijeljen dalmatinskim izbjeglicama. (L’AZIONE)

1926. – Iz Sv. Ivana kraj Buzeta. Naša djeca i eksplorator. U Buzetu imadu neko društvo, kako oni zovu, eksploratora, a mi ćemo ih zvati dangube. Mi ih vidimo često u svojoj posebnoj odori da šeću, planduju, putuju, da se igraju na lopte, dakle da tako gube ovo zlatno vrijeme. Dobro je to, nek se igraju, nek planduju ljudi i dječaci koji nemaju drugo što da rade, ali naša djeca bogme rano ustaju, kasno lijegaju, a čitavi bogovetni dan rade: pasu goveda, kopaju, sade, pomažu uopće na polju i u kući. Naša se djeca dosti namuče, dosti ezerciraju i vježbaju korisnim radom. Vi u gradu, vi šinjori, možete se zabavljati kako hoćete. Neki mladići polaze i našim krajem te mame naše dječake da budu dangube. Ali ih je junački oprao jedan naš otac. “Moj mali će kopati, a ne šetati se. Ja sam gospodar svoga sina.” (ISTARSKA RIJEČ)

1926. – Iz Roverije. Naši jadi i nevolje. Dobivamo udarac za udarcem. Lanjske godine nam je općina oduzela “komunal”, a ove nam je nametnula porez na stoku. Po svakom volu ili kravi moramo plaćati 18 lira poreza, a po ovci, magarcu, psu itd. 4 lira. To je veliki teret koji ne ćemo moći dugo vremena da snosimo. Prije ili kasnije bit ćemo primorani da prodamo blago i čitavo imanje pa da selimo trbuhom za kruhom. Naši “raprežentanci” posvećuju glavnu brigu svom želucu i svojim prijateljima. Njima je opća korist deveta briga,. (ISTARSKA RIJEČ)

1927. – Iz Pule. Cijene živežnih namirnica. Prije nekoliko dana sastala se u općinskoj kući jedna reprezentanca trgovaca i građana na sjednici. Na toj se je sjednici raspravljalo o cijenama raznih živežnih namirnica na puljskom tržištu. Između ostalog se je govorilo o cijenama mesa, masti i ribe. Za meso se je zaključilo da je preskupo i da će mesari morati sniziti cijene. Osim toga mesari će morati prodavati odvojeno meso od krave i vola kako bi se moglo razlikovati jedno od drugoga. Mast je opet poskupila jer je ljetina bila slaba. O ribama i ribarima se također mnogo raspravljalo. Pred kratkim je nastupila na snagu odredba da ribari mogu sami svoju ribu prodavati bez da je prodaju takozvanim pijacatorima. Oni nose mokre gaće, a ne puljski trgovci pa im zato i pripada dobitak. Zaključeno je da to nije za puljsko građanstvo jer da naime ribari profitiraju na cijenama ne znamo da li je to baš tako. Još je zaključeno da će se riba opet prodavati pijacatorima koji će ribu prepodavati s nekim postotkom dobitka, kako će općina odrediti, vidjet ćemo kakao će se sve razvijati. (ISTARSKA RIJEČ)

1971. – Matičarima raj osiguran. Poznato je: u Jugoslaviji se pravovaljani brak može sklopiti samo na temelju Osnovnog zakona o braku pred zakonom ili njegovim predstavnicima. Svi ostali brakovi sklopljeni u crkvi ili pod vrbom nisu pravovaljani i smatraju se divljima. Kako svako pravilo ima izuzetaka tako i Osnovni zakon o braku, zahvaljujući matičarima u Puli, ne važi za sve. On, na primjer, ne važi za Puljane na privremenom radu u Švedskoj. Puljani u Švedskoj mogu se vjenčati i samo pred bogom, bez straha da po povratku u Pulu njihov brak neće biti priznat. Do toga dolazi neshvatljivim tumačenjem zakona i administriranjem na nivou kako se to vidi i iz godišnjeg izvještaja matičara: “U Švedskoj naši državljani sklapaju samo crkveni brak koji mi upisujemo u naše matične knjige vjenčanih i dolazi do toga da su oba braka (pred Zakonom u Jugoslaviji i Bogom u Švedskoj) jednako pravno valjani. Kada se građani vrate s privremenog rada u domovinu njihov je crkveni brak i dalje punovažan”. To se zove administracija i bog je može zastupati! Zahvaljujući njoj, bog u Švedskoj ima prava koja su mu uskraćena u Puli i Jugoslaviji. (GLAS ISTRE)

Arhiva